bikia
Old Swedish
editEtymology
editFrom Old Norse bikkja, from Proto-Germanic *bikjǭ.
Noun
editbikia f
Declension
editDeclension of bikia (on-stem)
singular | plural | |||
---|---|---|---|---|
indefinite | definite | indefinite | definite | |
nominative | bikia | bikian | bikiu(r), -o(r) | bikiuna(r), -ona(r) |
accusative | bikiu, -o | bikiuna, -ona | bikiu(r), -o(r) | bikiuna(r), -ona(r) |
dative | bikiu, -o | bikiunni, -onne | bikium, -om | bikiumin, -omen |
genitive | bikiu, -o | bikiunna(r), -onna(r) | bikna | biknanna |
Descendants
edit- Swedish: bycka