Lisca Bianca: razlika između inačica
Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8.8 |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{ |
{{otok |
||
|Ime = Lisca Bianca |
|Ime = Lisca Bianca |
||
|izvorno_ime = |
|||
|zemljovid = [[File:Aeolian Islands map hr.svg| |
|zemljovid = [[File:Aeolian Islands map hr.svg|300px]] |
||
|smještaj = [[Tirensko more]] |
|smještaj = [[Tirensko more]] |
||
|otočje = [[Liparski otoci]] |
|otočje = [[Liparski otoci]] |
||
|koordinate = {{coord|38|38|22|N|15|06|51|E|}} |
|koordinate = {{coord|38|38|22|N|15|06|51|E|display=it}} |
||
|koordinate_ref = |
|||
⚫ | |||
|pushpin_map = Sicilija |
|||
⚫ | |||
|gl.naselje = |
|gl.naselje = |
||
|vrh = 33 [[metar|m]] |
|vrh = 33 [[metar|m]] |
||
|površina = 0,0413 |
|površina = 0,0413 |
||
|površina ref = |
|||
|obalna crta = |
|obalna crta = |
||
|obalna crta ref= |
|||
|stanovništvo = 0 |
|stanovništvo = 0 |
||
|slika = [[File:Lisca Bianca.jpg| |
|slika = [[File:Lisca Bianca.jpg|300px]] |
||
|opis slike = |
|opis slike = |
||
}} |
}} |
Posljednja izmjena od 13. studenoga 2023. u 21:17
Lisca Bianca | |
---|---|
Otok | |
Položaj | |
Koordinate | 38°38′22″N 15°06′51″E / 38.63944°N 15.11417°E |
Smještaj | Tirensko more |
Država | Italija |
Otočje | Liparski otoci |
Fizikalne osobine | |
Površina | 0,0413 km2 |
Najviši vrh | 33 m m |
Stanovništvo | |
Broj stanovnika | 0 |
Lisca Bianca je nenaseljeni otočić u Liparskom otočju. Otočje se nalazi sjeverno od Sicilije, u Tirenskom moru, u Italiji.
Najbliži veći otok je Panarea, oko 3 km zapadno. Administrativno, otok pripada općini Lipari.
Lisca Bianca, kao i susjedni otočići Bottaro, Dattilo, Lisca Nera i brojne hridi, su ostaci ugaslog vulkanskog grotla nastalog prije 130 000 godina. U prošlosti, ovi su otočići vjerojatno bili povezani u jedno kopno, možda čak i spojeni s Panareom. No, utjecaj atmosferskih prilika i uzdizanje i spuštanje tla (pojava karakteristična za ovo otočje) učinili su da danas postoji niz manjih otoka. Smatra se da je ovaj proces završen prije oko 10 000 godina.[1]:str. 23.
Lisca Bianca sastoji se od vulkanskih materijala kao što je ritolit, a svojstvenu bijelu boju duguje kemijskim promjenama zbog već ugaslih kiselih fumarola. U prošlosti se otok koristio i kao kamenolom aluma.[2]:str 134.
Na otoku raste endemska eolska kamilica (Anthemis aeolica), s visokim rizikom od izumiranja.[1]:str. 72.-76., 190.
Znanstvenici nisu posve sigurni da je eolska kamilica uistinu zasebna vrsta, možda se radi o morskoj kamilici (Anthemis maritima).
Među najčešćim životinjama su poljski gušter (Podarcis sicula, u podvrsti koja je prisutna samo na ovom otoku i zato se naziva Podarcis sicula liscabiancae), zidni macaklin (Tarentola mauritanica) i bradavi gecko (Hemidactylus turcicus). Na otoku se gnijezdi galeb klaukavac (Larus michahellis). Tu su i kukci iz rodova Messor i Otiorhynchus.[1]:str. 116.-118., 129., 189.
Godine 1991., Lisca Bianca je, zajedno s ostalim manjim otočićima oko Panaree, proglašena integralnim prirodnim rezervatom, uz zabranu iskrcavanja, osim u znanstvene svrhe. [1]:str. 208.
U blizini otoka, na morskom dnu, na dubini između 25 i 40 metara, nalazi se olupina britanskog teretnog broda Llanishen, potonulog 1885. godine, čiji su pramčani i krmeni dijelovi još uvijek dobro očuvani. Lisca Bianca je jedini brodolomni otok na Liparskim otocima kojemu posjet, uz mjere opreza, nije zabranjen.[3]:str 129.[1]:str. 204.
Lisca Bianca ima sporednu ulogu u filmu Michelangela Antonionija L'avventura (1960.), u kojem Anin lik (kojeg glumi Lea Massari) misteriozno nestaje tijekom zaustavljanja broda na ovom otoku.
- ↑ a b c d e (tal.) Pietro Lo Cascio ed Enrico Navarra, Guida naturalistica alle Isole Eolie, L'Epos, 2003, ISBN 978-88-8302-213-5.
- ↑ Gin Racheli, Eolie di vento e di fuoco. Natura, storia, arte, turismo, Mursia, ISBN 978-88-4252-328-4, izdanje 1986.
- ↑ Mensun Bound, Archeologia marina alle Isole Eolie, Pungitopo, 2004, ISBN 978-88-85328-39-6.
- Pagina web sul relitto di Lisca Bianca. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. ožujka 2013. Pristupljeno 5. ožujka 2020.
|