Uređujete Sv. Ivan Vladimir

{{Monarh
| ime                  = '''Vladimir'''<br>'''Владимир'''
| slika                = [[Datoteka:Saint Jovan Vladimir (Acolouthia).png|260px]]
| opis                 = Sveti Vladimir
| titula               = ''[[Dukljansko kraljevstvo|Dukljanski knez]]'' 
| vladavina            = do [[22. svibnja]] [[1016.]]
| krunidba             = 
| prethodnik           = 
| nasljednik           = [[Vojislav]]
| regent               =
| titula1              = [[knez]]
| vladavina1           = 
| krunidba1            = 
| prethodnik1          = 
| nasljednik1          = 
| regent1              =
| titula2              =
| vladavina2           = 
| krunidba2            = 
| prethodnik2          = 
| nasljednik2          =
| regent2              =
| titula3              =
| vladavina3           = 
| krunidba3            = 
| prethodnik3          = 
| nasljednik3          =
| regent3              =
| nasljeđe             = [[svetac]]
| supruga              = [[Kosara]]
| supruge              = 
| suprug               = 
| supruzi              = 
| djeca                = 
| puno ime             = 
| postumno ime        = Sveti Vladimir / Sveti Jovan Vladimir / Sveti Vladimir Dukljanski
| dinastija            = [[Popis dukljanskih vladara|dukljanska]]
| vladarska himna      =
| otac                 =[[Arhont Petar|Petrislav (?)]]/Petislav<ref>(slo.) [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-1YWBIKUJ/a23f0ae8-e7d8-4aad-bc2a-8dce68ef5627/PDF ''Sv. Ivan Vladimir, kralj dalmatinski, mučenik. 22.  majnika''], z   češkega:    t)Clrkev   vitčznd   —   František     Ekert*, Zgodnja Danica, katolišk cerkven list. Ljubljana, 17. svibnja 1901., str. 158. Digitalna knjižnica Slovenije. Pristupljeno 23. kolovoza 2019.</ref>
| majka                = 
| datum rođenja        = oko [[970.]]
| mjesto rođenja       = 
| datum smrti          = [[22. svibnja]] [[1016.]]
| mjesto smrti         = 
| datum pokopa         = 
| mjesto pokopa        = [[1019.]] [[Prečista Krajinska|Manastir ''Sv. Marije Krajinske'', Prečista Krajinska – Crna Gora]]
| potpis               =
| zanimanje            =
| vjera                = [[Kršćanstvo|kršćanin]]
}}

[[Datoteka:Pravoslavna katedrala svetog Ivana Vladimira u Baru.jpeg|thumb|200px|Pravoslavna [[katedrala svetog Ivana Vladimira u Baru]]]]

'''Sveti Ivan Vladimir''',<ref>[https://Fizdavastvo.ffri.hr/wp-content/uploads/2019/05/E-book-HR-MK-zbornik-5.pdf HRVATSKO-MAKEDONSKE KNJIŽEVNE, JEZIČNE I KULTURNE]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }}, Filozofski fakultet u Rijeci <br>"Jovan Vladimir u istočnom kršćanstvu, i kao sv. Ivan Vladimir u zapadnoj kršćanskoj tradiciji"</ref>  [[crnogorski jezik|na crnogorskoj ćirilici]] Свети Владимир, poznat i kao ''Sveti Jovan Vladimir'' i ''Sveti Vladimir Dukljanski'' (na [[grčki|grč.]] Ἰωάννης ὁ Βλαδίμηρος – ''Iōannīs o Vladimīros''; [[albanski|alb.]] ''Shën Gjon Vladimir''; [[srpski|srp.]] i [[makedonski|mak.]] Јован Владимир; [[bugarski|bug.]] Иван Владимир – Йоан Владимир) [[duklja|dukljanski]] je [[knez]], [[srpski]] [[svetac]], štovan ne samo među [[Crnogorci]]ma, već i diljem [[Jugoistočna Europa|Jugoistočne Europe]] te [[katolik|katolicima]] i [[muslimani]]ma u [[Crna Gora|Crnoj Gori]].<ref name="Vujičić"> [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/sveti_vladimir_dukljanski.htm Dr. Rajko Vujičić: Sveti Vladimir Dukljanski]</ref> Moći Sv. Vladimira se sada nalaze u [[Tirana|Tirani]] pod zaštitom [[Albanska pravoslavna crkva|autokefalne Albanske pravoslavne crkve]].

U vrelima se je prvo spominjao kao sv. Vladimir. Nakon što je [[kršćanstvo u 1381.|1381.]] godine albanski plemić [[Karlo Topija]] obnovio [[crkva sv. Ivana Krstitelja u Elbasanu|crkvu sv. Ivana Krstitelja]] u Elbasanu kamo su pohranjene relikvije sv. Vladimira, sv. Vladimir spominje se i kao sv. Ivan Vladimir.<ref>[https://sveci.net/index.php/component/content/article/2-uncategorised/3671-sveti-ivan-vladimir ''Sveti Ivan Vladimir''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190823194208/https://sveci.net/index.php/component/content/article/2-uncategorised/3671-sveti-ivan-vladimir |date=23. kolovoza 2019. }}, Sveci.net. Pristupljeno 23. kolovoza 2019.</ref>

== Beatifikacija i kanoniziranje ==
Sv. Vladimir je još [[12. stoljeće|prije konca 12. stoljeća]] u [[katolici|katoličkoj]] [[Dukljanska crkva|Dukljanskoj crkvi]] bio u najmanju ruku smatran ''[[blaženik|blaženim]]''.

Naime, ''[[Ljetopis popa Dukljanina]]'', koji je prvorazredni izvor [[crnogorska povijest|starocrnogorske povijesti]] pisan koncem [[12. stoljeće|12. st.]], za kneza Vladimira više puta izvješćuje da je  ''beatus'' (''[[blaženik|blaženi]]'', što je prvi stupanj svetosti) i tri puta ''sanctus'' (u prijevodu ''[[svetac|sveti]]'').<ref name="Radojević">[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/religija/hriscanstvo_u_cg_od_pocetka_do_crnojevica.htm Dr. Danilo Radojević, ''Hrišćanstvo u Crnoj Gori od početka do Crnojevića'', na crnogorskom jeziku]</ref>

Međutim, ne postoji sačuvan dokument o činu [[beatifikacija|beatifikacije]] koja je bila u srednjem vijeku u nadležnosti [[biskup]]a, kao ni o njegovom kanoniziranju.<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/religija/povijest_dukljansko_barske_nadbiskupije.htm Ivan Jovović, Povijest Dukljansko-barske nadbiskpije, na crnogorskom jeziku]</ref>

No, kao i mnogi drugi poznati sveci, možda nikada nije bio službeno kanoniziran, "već mu je kult proizveden voljom vjernika"<ref name="Vujičić"/>

[[Akademik]] [[Pavle Mijović]] navodi [[1991.]] godine kako je [[Mavro Orbini]] († [[1614.]]) prvi od "naših pisaca" koji su Vladimira "ubrojili u svece": 

{{citat|Donedavno ga (Sv. Vladimira - op.a.) nije bilo u kalendaru [[SPC|Srpske crkve]], a u [[Carigradska patrijaršija|Carigradskoj]] je uveden poslije priznanja nezavinosti Crne Gore i [[Crnogorska pravoslavna crkva|autokefalnosti njene crkve]].}}<ref name="Mijović">[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/o_dukljanskom_knezu_vladimiru.htm Dr. Pavle Mijović, ''O dukljanskom knezu Vladimiru'']</ref>

Prema nekim još nepotvrđenim dokumentima u ''[[Monumenta Montenegrina|Monumenti Montenegrini]]'', [[Kanonizacija|kanonizirala]] je Vladimira kao sveca tada jedinstvene [[Crkva|Crkve]], [[1019.]] godine [[Carigradska patrijaršija]].

Najpouzdaniji podatci – najvećim dijelom podudarni s [[bizant]]skim i drugim referentnim izvorima, o Vladimiru, konkretno o početcima njegovoga [[kult]]a u Duklji, su u ''[[Ljetopis popa Dukljanina|Ljetopisu popa Dukljanina]]'' (poznatom i kao ''Kraljevstvo Slavena'' ili ''Sclavorum Regnum''), [[crnogorska povijest|koji je i prva napisana crnogorska povijest]]. 

Autentičnost ''Ljetopisa'' u djelu o [[duklja|povijesti dukljanske države]] potvrđuje i opservacija koju je u drugom kontekstu pomenuo srpski [[znanstvenik]] N. Banašević. On primjećuje da se prema ''Ljetopisu'' knez Vladimir [[pričest|pričeštio]] [[kruh]]om i [[vino]]m. Takav način pričesta je u [[katolička crkva|katoličkoj crkvi]] trajao do [[12. stoljeće|12. st.]] a od tada samo kruhom. 

''Ljetopis'' izvješćuje da je nakon pogubljenja Vladimirovo tijelo prenijeto u Duklju uz najsvečanije počasti koje [[crkva]] priređuje "pjevanjem himni i pohvala". 

{{citat|Što je drugo pjevanje himni i pohvala (cum hymnis et laudibus) svecu ako ne podrazumijevaju beatizaciju po rimokatoličkom ritualu? Te himne i pohvale su osnova za ''Vita Sancti Vladimiri'', koje je unijeto u Ljetopis. Takvom činu morao je lično prisustvovati biskup barske dijaceze.}}<ref>Nikola Banašević, ''Letopis popa Dukljanina i narodna predanja'', [[Beograd]] [[1971.]]</ref>

== Širenje kulta ==
<gallery>
Datoteka:Saint Jovan Vladimir (Ardenica).jpg|''Sv. Vladimir u [[albanci|albanskom]] Manastiru Ardenica, također je svetac i zaštitnik grada [[Drač]]a''
Datoteka:Saint Jovan Vladimir (Akolouthia 1690).PNG|''Sv. Vladimir u [[grci|grčkoj]] hagiografiji tiskanoj [[1690.]] godine''
Datoteka:Saint Jovan Vladimir, Lozen Monastery.jpg|''Sv. Jovan u [[bugari|bugarskom]] Manastiru Lozen prikazan kao "car bugarski"''
Datoteka:Freska kršetenje Srba u Lazarii, Biograd.jpg|Freska kršetenja Srba, [[Crkva cara Lazara na Zvjezdari]]. Prikazan je Sveti Vladimir kojeg [[Daniele Farlati]] u knjizi [[Illyricum sacrum]] zove: ''Vladimiri regis serblorum''.<ref>{{Cite book |last=Farlati |first=Daniele |title=Illyricum sacrum, VII, str. 437, lijevi stubac pri dnu stranice |year=1817 |url=https://books.google.rs/books?id=z1zLr_T1esUC&printsec=frontcover&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false}}</ref>
Datoteka:Spomenik kralju Vladimiru u Baru.jpg|Spomenik svetom kralju Vladimiru u Baru, zaštitniku grada
</gallery>
[[Kult]] Sv. Vladimira se proširio izvan [[Duklja|Duklje]]. Bio je [[Sveti Vladimir#Zanimljivosti|štovan kao blaženi u Dalmaciji o čemu govori i A. Kačić–Miošić]]. 


Kao čudotvorac je Sv. Vladimir poznat u [[Albanija|Albaniji]] i [[Makedonija|Makedoniji]], dok se na [[freska]]ma i [[ikona]]ma u [[Bugarska|Bugarskoj]] spominje<ref> [http://www.pravoslavieto.com/life/05.22_sv_Joan-Vladimir.htm U bugarskom izvorniku: "Св. Йоан Владимир, цар български"]</ref> kao “[[car]] [[bugari|bugarski]]” (''sic!''). 

U [[Srbija|Srbiji]] tek su u novije vrijeme doznali za Sv. Vladimira – nema u tamošnjim [[manastir]]ima niti jedne njegove freske ili ikone, niti je u [[srbi|srpskom narodu]] ranije postojalo bilo kakvo predanje o njemu, niti ga spominje [[srpska književnost|srpska sredovjekovna književnost]].
* '''[[Sveti Vladimir#Falisifikati i tumačenja|O falsificiranjima i tumačenjima životopisa Sv. Vladimira]]'''

== Životopis ==
[[Crnogorska povijest|Povjesnica]] pretpostavlja da je Vladimir rođen oko [[970.]] godine. 

''[[Ljetopis popa Dukljanina]]'' navodi kako se otac Svetoga Vladimira zvao ''Petrislav'', te neki povjesničari misle da je riječ o [[arhont Petar|arhontu Petru]], [[Popis dukljanskih vladara|prvom pouzdano utvrđenom dukljanskom vladaru]]. 

[[10. stoljeće|Na samom koncu 10. stoljeća]] Vladimir je vladar [[Duklja|Duklje]], koja se tada prostirala [[Boka kotorska|od Boke kotorske]] [[Bojana|do rijeke Bojane]]. Vladimir je vladao i Duklji susjednim oblastima što [[Ivan Skilica]] opisuje kao "Trimalijom i obližnjim oblastima Srbije".<ref>Skilica, općenito nenaklonjen [[Slaveni]]ma, kaže da je Vladimir bio ''čovjek pravičan i miroljubiv i pun vrline''.</ref> Prema nekim povijesnim dokumentima prvi puta objavljenim [[2001.]] – [[2009.]] u zborniku ''[[Monumenta Montenegrina]]'', Vladimirova je [[titula]] možda bila ''kralj Dalmacije''.

U kompliciranim vanjskopolitičkim uvjetima Vladimir je bezuspješno nastojao sklopiti sporazum s [[Bizant]]om protivu [[car]]a [[Samuilo|Samuila]]. To je izazvalo bijes Samuilov, pa je [[997.]] godine poslao vojsku na Duklju. 

Do sukoba je došlo na [[Bojana|rijeci Bojani]] i [[Dukljani]] su poraženi. Vladimir je zarobljen i odveden u Samuilov [[dvor]] na [[Prespa|Prespi]].
 
[[Datoteka:Краљу Владимиру секу главу (1016).jpg|minijatura|''Ubojstvo Sv. Vladimira (prikaz iz 19. st.)'']]

''[[Ljetopis popa Dukljanina]]'' donosi izvješće da se Vladimiru u okovima neprekidno [[molitva|molio]], te da mu se prikazao [[anđeo]] koji mu proriče skoro oslobođenje, ali i [[mučenik|mučeničku]] [[smrt]]. 

Samuilova kćer, lijepa [[princeza]] [[Kosara]], obratila se ocu za milost. Ona se zaljubila u dukljanskoga kneza i uz Samouilovu suglasnost su se Vladimir i Kosara ubrzo vjenčali.

Vladimir se vratio u Duklju i bio je Samuilov [[vazal]]. Nakon Samouilove smrti [[1014.]] godine, novi makedonski vladar Vladislav, koji je [[1015.]] godine preoteo [[vlast]] caru Radomiru, odlučio je ukloniti Vladimira. Pozvao ga je u Prespu a kao garanciju da mu se neće ništa desiti poslao je Vladimiru [[križ]] nad kojim se zakleo u svoju miroljubivost. I Vladimir je došao u Prespu.

No, car je Vladislav pogazio obećanje i dao je [[22. svibnja]] [[1016.]] godine pogubiti, sječom glave, dukljanskoga kneza Vladimira. 

Na dukljanskom [[prijestolje|prijestolju]] ga je zamijenio [[Vojislav]], utemeljitelj crnogorske [[dinastija|dinastije]] [[Vojislavljevići|Vojislavljevića]]. Vladimir je bio stric ili brat od strica Vojislavu.

{{glavni|Vojislavljevići}}

=== Izvješće popa Dukljanina ===

''[[Ljetopis popa Dukljanina]]'' (''Glava XXXVI''.) o tome što se zbilo nakon Vladimirove pogibije (''[[crnogorski|citat na crnogorskom]]''):

{{citat|... Glava mu je odsječena [[22. svibnja|22. maja]]. [[Episkop]]i pak uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga u istoj crkvi uz himne i pohvale. A da bi Gospod obznanio zasluge blaženog mučenika Vladimira, mnogi mučeni raznim slabostima, pošto su ušli u crkvu i molili se kod njegovog groba, ozdrave. Noću, pak, svi su tamo vidjeli božansku svjetlost kao da je gorjelo mnoštvo svijeća. Žena blaženog Vladimira plakala je velikim plačem, više nego što se može iskazati, mnogo dana. Gledajući, pak, car čudesna djela koja Bog tamo činjaše, dosta se uplaši i naveden kajanjem, dozvoli svojoj rođaci da uzme njegovo tijelo i odnese...}}<ref name="Ljetopis"> [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/ljetopis_pop_dukljanina_latinicna_redakcija.htm ''Ljetopis popa Dukljanina (Glava XXXVI.)'', na crnogorskom jeziku]</ref>

=== Pokop ===
[[Datoteka:Prečista Krajinska (cropped).jpg|mini|250px|desno|[[Prečista Krajinska|''Prečista Krajinska, jedan od centara Dukljanskoga Kraljevstva, mjesto prvotnog pokopa Sv. Vladimira'']]]]

Godine [[1019.]] prenijete su Vladimirove moći [[Prečista Krajinska|u samostan ''Sv. Marije Krajinske'']], na padinama crnogorske planine Rumije, iznad [[Skadarsko jezero|Skadarskoga jezera]]. 

''Pop Dukljanin'' dalje opisuje:

{{citat| ...Njegovo tijelo leži u cijelo i miriše kao da je namazano mnogobrojnim mirisima, a rukom drži onaj krst koji je dobio od cara. I u istoj crkvi svake godine na njegov praznik se okuplja mnoštvo naroda, i zahvaljujući njegovim zaslugama i njegovom posredovanju tu se i danas čine mnoga dobra onima koji mole iskrena srca. Žena blaženog Vladimira, Kosara, zamonaši se i živeći pobožno i sveto, u istoj crkvi okonča život i tu bi sahranjena, kod nogu svoga muža...}}<ref name="Ljetopis"/> 

Moći Vladimirove bijahu čudotvorne i proglašen bi Vladimir za [[svetac|svetitelja]]. 

=== Čuda nakon ubojstva ===
''[[Ljetopis popa Dukljanina]]'' u [[hagiografija|hagiografiji]] o Vladimiru izvješćuje i o brzoj smrti pri pokušaju zauzeća [[Drača]] ubojice Vladislava. To je, uz čuda na Vladimirovu [[grob]]u, moguće zametak [[kult]]a: ubojica je kažnjen djelovanjem svečevih moći. K tome je doprinijela i činjenica da je od istog ubojice stradao i [[car]] Radomir, sin [[Samuilo]]v. 

Kod Popa Dukljanina se nalazi opis [[William Shakespeare|shakespeareovske scene]]: Vladislavu pričini se pred Dračem naoružani knez Vladimir, pa u smrtnom strahu uzvikne: "Pritrčite, moji [[vitez]]ovi, pritrčite i zaštitite me jer će me Vladimir ubiti". [[Ivan Skilica]] donosi vijest da pade Vladislav "kad se zametnu borba", ali ne objašnjava od koga je bio pogođen.

=== Moći ===
Kada je Dukljansko Kraljevstvo bilo potpuno razoreno pred naletom [[Srbi|Srba]], [[1215.]] godine moći Sv. Vladimira prenesene su iz ''[[Prečista Krajinska|Sv. Marije Krajinske]]'' u [[Drač]] ([[Albanija]]). 

{{citat|Okolnosti pod kojima je to urađeno nijesu jasne. Pretpostavlja se da se to zbilo pri kraju vladavine osnivača [[Epirska Despotovina|Epirske despotovine]], [[Mihailo I. Anđeo|Mihaila I. Anđela]] ([[1215.]]); pošto je u [[križari|krstaškom napadu]] razoren i izdijeljen [[Bizant]], Mihailo se javlja s idejom obnavljanja carstva i radi na učvršćivanju svojih pozicija, pa se može opravdano pretpostaviti da je koristio i Vladimirov [[kult]].}}<ref name="Radojević"/>

Crnogorski [[povjesničar]] [[Rajko Vujičić|dr. Rajko Vujičić]] misli da je zadržavanje osobito jakog Vladimirova kulta u [[Duklja|Duklji]] nakon što je ona potpala pod [[srbi|srpsku]] vlast mogao smetati nakanama [[Nemanjići|Nemanjića]] da svojeg oca [[Stefan Nemanja|Nemanju]] promoviraju u "[[Svetac zaštitnik|patrona]]" Duklje.

{{citat|[[Sveti Sava]] i Stefan Prvovjenčani imali dovoljno jake razloge da se oslobode kulta starijeg svetitelja (Vladimira - op.a.), ili - u najmanju ruku - da se ne protive dislociranju njegovih moštiju u drugu državu. Tome još valja dodati i činjenicu da se to dogodilo u vrijeme kada je Stefan priređivao svoje krunisanje za prvog srpskog kralja (otuda se i zove 'Prvovjenčani') a brat mu Sava intenzivno pripremao osamostaljenje srpske crkve, što se i dogodilo [[1219.]] g. Iako nema direktnih dokaza da su njih dvojica doista odobrili ili možda, potpomogli dislokaciju moštiju, ipak se to - iz svega gore navedenog - nameće kao logički zaključak.}}<ref name="Vujičić"/>

[[Datoteka:Saints Marina and Jovan Vladimir.jpg|minijatura|''Sv. Marina i Sv. Vladimir, [[ikona]] iz [[1711.]] u [[makedonci|makedonskom]] Manastiru Sv. Nauma u Ohridu'']]

Svečeve su moći pohranjene u ''Manastir [[Ivan Krstitelj|Svetog Jovana]]'' u [[Elbasanski okrug|Elbasanu]]. Crkva elbasanskoga manastira je porušena od zemljotresa i [[albanci|Albanski]] je [[plemić]] [[Karl Thopia]] [[1381.]] godine obnovio. Od toga se razdoblja Sv. Vladimir spominje i kao Sv. Jovan Vladimir (''Jovan = [[hrvatski|hrv.]] Ivan''), jer su [[Sveti Ivan Krstitelj|Sv. Ivanu Krstitelju]] i Sv. Vladimiru odrubljene [[glava|glave]]. 

Moći Sv. Vladimira su do [[1995.]] godine bile u crkvi u Elbasanu a od tada [[Tirana|u Sabornoj crkvi u Tirani]], gdje je sjedište [[autokefalnost|autokefalne]] [[Albanska pravoslavna Crkva|Albanske pravoslavne crkve]].

=== Prikazivanje sveca ===
Sv. Vladimir se na [[ikona]]ma, [[ikonostas]]ima i [[freska]]ma po pravilu prikazuje kako u lijevoj ruci drži odrubljenu glavu a u desnoj [[križ]]. No, ne uvijek: u ''Manastiru Sv. Nauma'' u Ohridu, koji je pod ingerencijom [[MPC|Makedonske pravoslvane crkve]], na ikoni iz [[1711.]] Vladimir je prikazan bez glave u rukama, skupa sa [[Sveta Marina|Svetom Marinom]].

[[Ktitor]]ski zapisi na crkvi ''Sv. Jovana'' u ''Elbasanu'' su na tri [[jezik]]a – [[Južnoslavenski jezici|slavenskom]], [[grčki|grčkom]] i [[latinski|latinskom]].

== Križ Sv. Vladimira ==
[[Križ]] od tisova drveta, dužine 45 [[cm]], širine 38 cm i debljine 2,5 cm, okovan vjerojatno u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] u [[srebro]] čuva se u [[pravoslavni|pravoslavnoj]] [[obitelj]]i ''Androvića'', u [[selo|selu]] ''Velji Mikulići'', [[općina]] [[Bar (grad)|Bar]], u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. 

Vjeruje se kako je to križ nad kojim se car Vladislav vjerolomno zakleo da dukljanskom [[knez]]u Vladimiru neće napraviti nikakva zla ako dođe u njegov [[dvor]] na Prespi.

== Krivotvorine i tumačenja ==
[[Pavao Ritter Vitezović]], [[hrvatska književnost|hrvatski književnik]] tiskao je [[1705.]] godine u [[Zagreb]]u knjigu ''Vita et martyrium B. Vladimiri, Croatiae regis'' (''Život i mučeništvo blaženog Vladimira, kralja Hrvatske'') u kojoj žali "što je legenda o Sv. Vladimiru, kralju [[Crvena Hrvatska|Crvene Hrvatske]], ostala [[narod|puku]] [[Bijela Hrvatska|Bijele Hrvatske]] slabo poznata, te ga samo [[pravoslavna crkva|grčka crkva]] slavi"<ref>[http://infoz.ffzg.hr/historiografija/Pregled_Clanka.aspx?ClanakID=6734 Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, ''Pavao Vitezović kao latinist (Osvrt na neka Vitezovićeva latinska djela)'']</ref>

[[Carigradska patrijaršija|Grčka crkva]] tj. ''Kozma'', [[drač]]ki [[mitropolit]] je [[1690.]] godine napisao [[životopis]] (''akolutiju'') Sv. Vladimira koji je kasnije tiskan u [[Venecija|Veneciji]], no i on je, poput Vitezovićevih poetskih tumačenja povijesti, pun netočnosti; primjerice, grčki životopis Vladimirov navodi da je on bio sin [[Stefan Nemanja|srpskog župana Nemanje]] koji je rođen [[1116.]] godine – točno stoljeće po Vladimirovoj smrti! 

Kako primjećuje [[austrija|austrijski]] [[povjesničar]] i [[slavistika|slavist]] S. Hafner, sinovi [[Stefan Nemanja|velikog župana Nemnaje, koga su Srbi kanonizirali kao Sv. Simeona "Mirotočivog"]] a koji je do [[1189.]] godine '''[[Dukljansko kraljevstvo#Slom|razorio dukljansku državu]]''' – [[Rastko Nemanjić|Rastko Nemanjić]] i [[Stefan Prvovjenčani]], [[SPC|utemljeitelj Srpske crkve]] i prvi srpski kralj, "svim su raspoloživim sredstvima državne i vjerske promidžbe" suprotstavili ukorijenjenoj "[[Dukljansko Kraljevstvo|državnoj, kulturnoj i dinastičkoj misli Zete]], kako bi se za Stefana Nemanju u [[kult]]u i historiografiji stvorilo ono isto što je za Vladimira u Zeti bila već tradicija".<ref>Dr. Stanislav Hafner, ''Studien zur altserbischen dynastischen historiographie'', [[München]], [[1964.]], str. 50-53.</ref> 

[[SPC|Srpska pravoslavna crkva]] je tek [[1861.]] godine u listu ''Srbljak'' (zbornik ''Mesecoslov'') objavila službenu molitvenu pjesmu o Sv. Vladimiru, što bjelodano svjedoči da ga do toga vremena i nije slavila.

Prvu u nizu [[srbi|srpskih]] krivotvorina Vladimirova životopisa obavio je ''Vikentije Rakić'', [[svećenik]] ''crkve Sv. Spiridona'' u [[Trst]]u. On je prijevod Kozmina predloška s grčkoga na [[staroslavenski]], koji su uradili [[jeromonah]] Luka i [[iguman|proiguman]] [[hilandar]]ski Partenije a naslovili ''Posljedovanije svjatago velikomučenika, '''čudotvorca i mirotvorca''' Jovana Vladimira'' (''nap. – naša podebljanja slova''), krivotvorio [[1802.]] godine u Trstu na način da ga je tiskao s preinačenim naslovom ''Posljedovanije svjatago velikomučenika Jovana Vladimira, '''cara srbskago'''''. Tamo gdje je u ionako netočnostima preplavljenom Kozminom originalu pisalo "[[Bugari]]", mijenjao je Rakić u "[[Slaveni|Slavjani]]" ili "[[Srbi]]" (sic!).

{{citat|Tu Rakićevu 'redakciju' životopisa uvrstio je [[beograd]]ski mitropolit Mihailo u svoj zbornik 'srpskih' svetaca 'Mesecoslov', 1861. godine.}}<ref name="Radojević"/>

Općenito, grčko-srpski [[životopis]]i Vladimira [[titula|tituliraju]] kao "[[car]]a svekolike [[Albanija|Albanije]] i [[Bugarska|Bugarske]]" i/ili "cara srbskoga" ([[grčki|grč.]] "τῶν Σέρβων βασιλεύς") i/ili "srpskog kralja",<ref>[http://www.rastko.rs/istorija/sv_jovan_vladimir_c.html#svkralju ''Velikosrpska literatura o Sv. Vladimiru']'</ref> no takve proizvoljnosti nemaju konkretnu potporu niti u jednom [[historiografija|historiografskom izvoru]].

== Zanimljivosti ==
* Štovanje [[svetac|svetitelja]] Sv.Vladimira, bilo je prisutno i u dijelovima [[Hrvatska|suvremene Hrvatske]], u [[Dubrovnik]]u i [[Dalmacija|Dalmaciji]]. [[Hrvati|Hrvatski]] [[književnik]] [[Andrija Kačić Miošić]] u svome je poznatom djelu ''[[Razgovor ugodni naroda slovinskoga]]'' iz [[1756.]] godine unio ''Pismu od Kralja Vladimira''.
* [[Srbi|Srpski]] [[književnik]] [[Stevan Sremac]] u zbirci ''Iz knjiga starostavnih'' ([[1903.]]g.) objavio je [[kronika|kroniku]] ''Vladimir Dukljanin''.

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/blazeni_knez_vladimir.htm Ivan Jovović: Blaženi knez Vladimir] {{jezikk|crn.}}
* Helena Dragić, [http://www.fcjk.me/wp-content/uploads/2014/09/LM5.pdf ''Dukljanski kralj sveti Vladimir u hrvatskoj književnosti i crnogorskoj tradiciji''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220820183046/http://www.fcjk.me/wp-content/uploads/2014/09/LM5.pdf |date=20. kolovoza 2022. }}, Lingua Montenegrina, Časopis za jezikoslovna, književna i kulturna pitanje (The magazine of linguistic, of literature and cultural issues) Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Nikčević“, br. 5, Cetinje, 2010., str. 517–534.

== Izvori ==
{{izvori|30em}}

{{GLAVNIRASPORED:Vladimir, Sveti}}
[[Kategorija:Dukljanski vladari]]
[[Kategorija:Kršćanstvo u Crnoj Gori]]
[[Kategorija:Pravoslavni sveci]]