[go: nahoru, domu]

Prijeđi na sadržaj

Tomo Medved: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Ex13 (razgovor | doprinosi)
m dodana kategorija Ministri kulture Vlade Republike Hrvatske uz pomoć dodatka HotCat
m +slika
Redak 1: Redak 1:
{{Infookvir vojna osoba
{{Infookvir vojna osoba
|ime = Tomo Medved
|ime = Tomo Medved
|slika =
|slika = Tomo Medved.jpg
|opis =
|opis =
|veličina =
|veličina = 150px
|datum rođenja = [[1968.]]
|datum rođenja = [[1968.]]
|mjesto rođenja = [[Slunj]]
|mjesto rođenja = [[Slunj]]

Inačica od 19. listopada 2016. u 22:42

Tomo Medved
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 1968.
Mjesto rođenja Slunj
Nacionalnost Nepoznata kratica »H« Hrvat
Opis vojnoga službovanja
Čin Brigadni general
Ratovi Domovinski rat
Vojska Hrvatska vojska
Rod vojske Hrvatska kopnena vojska
Jedinice 1. gardijska brigada
Odlikovanja Red kneza Domagoja
Red hrvatskog križa
Red hrvatskog trolista
Spomenica domovinske zahvalnosti

Tomo Medved (Slunj, 1968.), umirovljeni brigadni general Hrvatske vojske, aktualni ministar branitelja u Vladi Republike Hrvatske.

Životopis

Rođen je u Šiljkovači u općini Cetingrad. Završio je srednju strojarsku školu, radio u Hrvatskim željeznicama.[1]

Po stručnoj spremi Medved je VSS, završio je poslovnu ekonomiju i financije te govori engleski jezik.[2]

U studenom 1990. kao dragovoljac se javio u postrojbu Jedinice za posebne namjene MUP-a u Rakitje.[1]

Iduće godine je postavljen na dužnost zapovjednika voda u 2. bojni 1. gardijske brigade, a kasnije i zapovjednika satnije.

Tri puta je ranjen. Prvi put, na početku Domovinskog rata, 16. kolovoza 1991. godine, na zapadnoslavonskom ratištu, kada je tijekom borbe pogođen gelerom u pluća. Drugi put, u listopadu 1991. godine u Pokupskom kada je zadobio prostrijelnu ranu nadlaktice. To je, kažu, smatrao ogrebotinom i nije želio napustiti suborce ni pod koju cijenu. I treći put, u lipnju 1992. kada ga je u zaleđu Dubrovnika dohvatio geler u blizini kralježnice.[1]

Nakon Domovinskog rata obnašao je visoke dužnosti u sastavu Oružanih snaga, a u srpnju 2006. preuzeo je dužnost savjetnika načelnika Glavnog stožera OS za kopnenu vojsku. Bio je načelnik Uprave za personalne poslove Glavnog stožera.

U čin brigadnog generala promaknut je 2009. godine. Umirovljen je na vlastiti zahtjev 2011. godine.

Završio je Zapovjedno-stožernu školu Blago Zadro, Ratnu školu ban Josip Jelačić te Defence Language Institute u SAD-u.

Odlikovan je s nizom najviših državnih odličja poput Reda kneza Domagoja s ogrlicom, Redom hrvatskog križa, Redom hrvatskog trolista, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina, Medaljom za sudjelovanje u operaciji "Ljeto '95".[1]

Imao je dvojcu braće i petoro sestara. Oba brata, stariji Milan i mlađi Ivan bili su dragovoljci Domovinskog rata. Milan je poginuo u poslijednim danima rata tijekom Operacije Oluja. Ivan je djelatna vojna osoba u Oružanim snagama.[2]

Član je HDZ-a, a aktivno je sudjelovao u prosvjedu branitelja u Savskoj 66.

Predsjednik je Udruge veterana Tigrova te član HDZ-ovog Odbora za branitelje.

Otac je troje djece.

Premijer Tihomir Orešković ga je 15. ožujka 2016. na konferenciji za novinare predstavio kao novog ministra branitelja,[3] a Hrvatski sabor ga je potvrdio 21. ožujka 2016.

Odlikovanja

država odlikovanje vrpca
Hrvatska Red kneza Domagoja
Hrvatska Red hrvatskog križa
Hrvatska Red hrvatskog trolista
Hrvatska Spomenica domovinske zahvalnosti
Hrvatska Medalja za sudjelovanje u operaciji "Ljeto '95"
Izvori:[4]

Izvori