[go: nahoru, domu]

Prijeđi na sadržaj

Zlarin: razlika između inačica

Koordinate: 43°41′15″N 15°50′56″E / 43.68756021°N 15.84878440°E / 43.68756021; 15.84878440
Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Migrating 10 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q119868 (translate me)
m ZD+X i ZD
 
(Nije prikazano 40 međuinačica 25 suradnika)
Redak 1: Redak 1:
{{dz|[[Zlarin (Šibenik)]]|glavno naselje na ovom otoku, koje administrativno pripada gradu [[Šibenik]]u}}
{{dz|[[Zlarin (Šibenik)]]|glavno naselje na ovom otoku, koje administrativno pripada Gradu [[Šibenik]]u}}
{{otok|
{{Infookvir otok
|Ime = Zlarin
|Ime = Zlarin
|zemljovid = [[Datoteka:Croatia_-_Zlarin.PNG|250px|]]
|zemljovid = [[Datoteka:Croatia_-_Zlarin.PNG|250px|]]
|smještaj = Jadransko more
|smještaj = Jadransko more
|otočje = Šibensko otočje
|otočje = Šibensko otočje
|koordinate = {{Coord|43.68756021|N|15.84878440|E|region:HR-15_type:isle_source:CGN|display=inline,title|format=dms}}
|koordinate =
|država = Hrvatska
|država = {{Z+X|HRV}}
|gl.naselje = [[Zlarin (Šibenik)|Zlarin]]
|gl.naselje = [[Zlarin (Šibenik)|Zlarin]]
|površina = 8,05<ref name="Duplancic-Cala-Ujevic">[http://hrcak.srce.hr/file/14783/ Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): ''Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000'', Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.]</ref>
|površina = 8,05<ref name="Duplancic-Cala-Ujevic">[http://hrcak.srce.hr/file/14783/ Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): ''Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000'', Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.]</ref>
|obalna crta = 20,236<ref name="Duplancic-Cala-Ujevic"/>
|obalna crta = 20,236<ref name="Duplancic-Cala-Ujevic"/>
|stanovništvo = ...
|stanovništvo =
|slika =
|slika =
}}
}}
'''Zlarin''' je je mali otok dalmatinske obale [[Hrvatska|Hrvatske]] u blizini grada [[Šibenik]]a. Administrativno je dio šibensko-kninske županije. U zimskim vremenima otok ima populaciju od 276 ljudi, ali od ožujka do listopada stanovništva raste znatno, do više od 2 000 ljudi. [[Zlarin]] ima velike emigracije stanovništva u svojoj prošlosti.
'''Zlarin''' je mali otok dalmatinske obale [[Hrvatska|Hrvatske]] u blizini grada [[Šibenik]]a. Upravno se nalazi u sastavu naselja [[Zlarin (Šibenik)|Zlarin]] u [[Šibensko-kninska županija|Šibensko-kninskoj županiji]]. Prema popisu stanovništva 2011., otok i naselje su imali 284 stanovnika.<ref>{{Citiranje weba |url=https://web.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_01/h01_01_01_zup15_4448.html |title=STANOVNIŠTVO PREMA STAROSTI I SPOLU PO NASELJIMA, POPIS 2011., Grad Šibenik |work=dzs.hr |accessdate=18. svibnja 2020.}}</ref>

Zlarinova najviša točka je Klepac na 169 metara nadmorske visine. Tijekom sunčanih dana, od ove točke možete vidjeti planinu [[Velebit]] i vulkanski otok [[Jabuka (otok)|Jabuka]] u [[Jadransko more|Jadranskom moru]]. Zlarin ima velik broj šuma čempresa i borova, i drugih prirodnih biljaka kao što su ružmarin, smokva, maslina, itd.. Unutarnji dijelovi otoka su nenaseljeni i prekriveni gustom šumom. Zlarin je jedan od rijetkih otoka na [[Jadransko more|Jadranu]] koji ne dozvoljavaju pristup automobila.


== Zemljopis ==
== Zemljopis ==
S površinom od 8,19 km<sup>2</sup> Zlarin je treći po veličini [[otok]] šibenskog arhipelaga i jedan od 6 naseljenih.
S površinom od 8,19 km<sup>2</sup> Zlarin je treći po veličini [[otok]] šibenskog otočja i jedan od 6 naseljenih. Zlarinski najveći vrh, Klepac, visok je 169 metara. Tijekom sunčanih dana s Klepca je vidljiv [[Velebit]] i vulkanski otok [[Jabuka (otok)|Jabuka]] u [[Jadransko more|Jadranskom moru]]. Zlarin je smješten oko 2 km od kopna. Zlarin je povezan s mjestom [[Vodice|Vodicama]], [[Šibenik]]om i drugim otocima brodom koji voze 6 puta dnevno.
Zlarinski najveći vrh, Klepac, visok je 169 metara. Zlarin je smješten oko 2 km od kopna. Pripada [[Šibensko-kninska županija|šibensko-kninskoj županiji]],točnije gradu [[Šibenik]]u. Zlarin je povezan s mjestom [[Vodice]], [[Šibenik]]om i drugim otocima brodom koji voze 6 puta dnevno.


==Klima,flora i fauna==
==Klima, flora i fauna==
Klima je mediteranska, srednjejadranskog tipa. Prevladavajući vjetar je [[jugo]]. Zbog blizine kopna klimatske su osobine prijelazne. Srednja godišnja temperatura je oko 15 stupnjeva Celzijusa. Zlarin ima oko 2700 sunčanih sati godišnje, po čemu je jedan od najsunčanijih otoka na Jadranu. Godišnja količina padalina iznosi oko 700 mm. Flora je tipično dalmatinska ([[hrast crnika]], borovica, [[maslina]], [[smokva]], [[oleander]], razne vrste umjetno posađenih palmi). Izvan naselja prevladava niska šuma i makija, posebice u unutrašnjosti otoka. Fauna je osiromašena utjecajem čovjeka, pa danas na otoku nalazimo gdjekojeg ježa, zeca, te nešto bogatiju populaciju poljskih miševa. Do prije 30-ak godina na otoku se još moglo naći i lisice. Od ptica prevladava [[galeb]]; od gmazova [[gušterica|obični gušter]], [[sljepić]], [[poskok]] itd.; od vodozemaca žabe; dok je riblji svijet izuzetno bogat, sa svim tipičnim srednjejadranskim ribama. Od beskralješnjaka na kopnu su najistaknutiji člankonošci, a u okolnim vodama bodljikaši i mekušci.
Klima je [[Sredozemna klima|sredozemna]], srednjejadranskog tipa. Prevladavajući vjetar je [[jugo]]. Zbog blizine kopna klimatske su osobine prijelazne. Srednja godišnja temperatura je oko 15 stupnjeva Celzijusa. Zlarin ima oko 2700 sunčanih sati godišnje, po čemu je jedan od najsunčanijih otoka na Jadranu. Godišnja količina padalina iznosi oko 700 mm. Flora je tipično dalmatinska (velik broj šuma čempresa i borova, zatim [[hrast crnika]], borovica, [[maslina]], [[smokva]], [[oleander]], ružmarin, razne vrste umjetno posađenih palmi). Izvan naselja prevladava niska šuma i makija, posebice u unutrašnjosti otoka. Fauna je osiromašena utjecajem čovjeka, pa danas na otoku nalazimo gdjekojeg ježa, zeca, te nešto bogatiju populaciju poljskih miševa. Do prije 30-ak godina na otoku se još moglo naći i lisice. Od ptica prevladava [[galeb]]; od gmazova [[gušterica|obični gušter]], [[sljepić]], [[poskok]] itd.; od vodozemaca žabe; dok je riblji svijet izuzetno bogat, sa svim tipičnim srednjejadranskim ribama. Od beskralježnjaka na kopnu su najistaknutiji člankonošci, a u okolnim vodama bodljikaši i mekušci.
Za biocenozu je bitno što je Zlarin jedan od rijetkih otoka na [[Jadransko more|Jadranu]] koji ne dozvoljavaju pristup automobila.


== Povijest ==
== Povijest ==
[[Datoteka:Spomenik.jpg|mini|desno|Spomenik zlarinskim [[mornar]]ima]]
Postoje dokazi o životu na Zlarinu od prapovijesti i od neolitskih vremena do rimskog doba. Također postoje dokazi da su [[Liburni]] često posjećivali, a možda i živili na Zlarinu.
Postoje dokazi o životu na Zlarinu od prapovijesti i od neolitskih vremena do rimskog doba. Također postoje dokazi da su [[Liburni]] često posjećivali, a možda i živili na Zlarinu.


Redak 31: Redak 30:
* 1458. Bratovština Gospe od Raselje ima svoj pravilnik, što je prva čakavska matrikula na latinici.
* 1458. Bratovština Gospe od Raselje ima svoj pravilnik, što je prva čakavska matrikula na latinici.
* 1487. [[Juraj Šižgorić]] u svom djelu "De situ Illyriae et civitate Sibenici" spominje Zlarin.
* 1487. [[Juraj Šižgorić]] u svom djelu "De situ Illyriae et civitate Sibenici" spominje Zlarin.
* 1621. U uvali Bućina sagrađena je mala kapela, sa jednom slikom iz [[Tizian]]ove slikarske škole.
* 1621. U uvali Bućina sagrađena je mala kapela, s jednom slikom iz [[Tizian]]ove slikarske škole.
* 1649. Šibenski plemići su pobjegli na Zlarin za vrijeme epidemije kuge u [[Šibenik]]u.
* 1649. Šibenski plemići su pobjegli na Zlarin za vrijeme epidemije kuge u [[Šibenik]]u.
* 1735. - 1740. Sagrađena je druga crkva,crkva Uzašašća Marijina, sagrađena na istom mjestu kao i stara crkva. Sagradio ju je šibenski graditelj [[Ivan Skoko]].
* 1735. 1740. Sagrađena je druga crkva,crkva Uzašašća Marijina, sagrađena na istom mjestu kao i stara crkva. Sagradio ju je šibenski graditelj [[Ivan Skoko]].
* 1810. Otvorena je osnovna škola.
* 1810. Otvorena je osnovna škola.
* 1835. Izbija [[kolera]] koja ubija oko 70 ljudi na otoku.
* 1835. Izbija [[kolera]] koja ubija oko 70 ljudi na otoku.
* 1839. Izgrađen toranj sa mjesnim satom, poznat kao Leroj.
* 1839. Izgrađen toranj s mjesnim satom, poznat kao Leroj.
* 1852. Zlarinska škola postaje glavna škola u okrugu.
* 1852. Zlarinska škola postaje glavna škola u okrugu.
* 1878. Izgrađeno novo mjesno groblje.
* 1878. Izgrađeno novo mjesno groblje.
Redak 42: Redak 41:
* 1914. Izgrađeno prvo javno kupalište.
* 1914. Izgrađeno prvo javno kupalište.
* 1929. Izgradena mala termoelektrana koja je služila potrebama snabdijevanja mjesta električnom energijom i osvjetljavanju ulica javnom rasvjetom.
* 1929. Izgradena mala termoelektrana koja je služila potrebama snabdijevanja mjesta električnom energijom i osvjetljavanju ulica javnom rasvjetom.
*od 1900. - 1941. u Zlarinu rade 18 manjih dućana, 7 pekarni, dvije mesnice, ribarnica. Ima i drugih obrta: zidari, ribari, brusači koralja, stolari, kovači, bačvari...
*od 1900. 1941. u Zlarinu rade 18 manjih dućana, 7 pekarni, dvije mesnice, ribarnica. Ima i drugih obrta: zidari, ribari, brusači koralja, stolari, kovači, bačvari...
[[Datoteka:The_leroy.jpg|mini|desno|Leroj]]

Za vrijeme Drugog svj. rata stanovništvo Zlarina pružalo je otpor fašistima i održavalo veze s glavnim partizanskim štabom na tom području, na poluotoku Srimi, izmedu Šibenika i Vodica. I kasnije su mnogi Zlarinjani postigli visoke činove u tadašnjoj JRM i JNA (general-major Ante Kranjac, admiral Ljubo Truta). Zlarin je u toku rata nekoliko puta bombardiran.
Za vrijeme Drugog svj. rata stanovništvo Zlarina pružalo je otpor Talijanima i održavalo veze s glavnim partizanskim štabom na tom području, na poluotoku Srimi, između Šibenika i Vodica. I kasnije su mnogi Zlarinjani postigli visoke činove u tadašnjoj JRM i JNA (general-major [[Ante Kranjac]], admiral [[Ljubo Truta]]). Zlarin je tijekom rata nekoliko puta bombardiran.
Nakon Drugog svjetskog rata JRM na rtu Marinu gradi svoju kasarnu.
Nakon Drugog svjetskog rata JRM na rtu Marinu gradi svoju vojarnu.
* 1956. Zlarin podmorskim kabelom spojen na državnu energetsku mrežu Jugoslavije.
* 1956. Zlarin podmorskim kabelom spojen na državnu energetsku mrežu Jugoslavije.
* 1972. Otvorena mala telefonska centrala sa 60 brojeva; uvedena stalna brodska veza sa Šibenikom.
* 1972. Otvorena mala telefonska centrala sa 60 brojeva; uvedena stalna brodska veza sa Šibenikom.
Redak 57: Redak 55:


== Znamenitosti ==
== Znamenitosti ==
[[Datoteka:Zlarinske orgulje.jpg|mini|desno|[[orgulje]] i [[crkveni kor|kor]] u zlarinskoj župnoj crkvi]]
Pravilnik - matrikula pučke bratovštine crkve Gospe od Rašelja prva je matrikula pisana na [[čakavsko narječje|čakavštini]] uopće. Nastala je [[1456]]. te je veliki kulturni spomenik Zlarinjana.
Pravilnik - matrikula pučke bratovštine crkve Gospe od Rašelja prva je matrikula pisana na [[čakavsko narječje|čakavštini]] uopće. Nastala je [[1456.]] te je veliki kulturni spomenik Zlarinjana.


Kraj Zlarina se nalaze ostaci [[antika|Antičkog]] brodoloma iz [[1. stoljeće|1. stoljeća]]. U crkvi Marijina Uznesenja nalazi se [[Sv. Fortunato]], mučenik zaštitnik otoka o kojemu se malo zna osim da je bio rimski vojnik čije je tijelo preneseno na Zlarin i stavljeno u [[oltar]] crkve.
Kraj Zlarina se nalaze ostaci [[antika|Antičkog]] brodoloma iz [[1. stoljeće|1. stoljeća]]. U crkvi Marijina Uznesenja nalazi se [[Sv. Fortunato]], mučenik zaštitnik otoka o kojemu se malo zna osim da je bio rimski vojnik čije je tijelo preneseno na Zlarin i stavljeno u [[oltar]] crkve.


Zlarinska je župna [[crkva]] izgrađena malo dalje od središta mjesta, a neki taj položaj objašnjavaju [[izvor]]om koji se navodno nalazi ispod glavnog oltara. Naime, tokovi podzemnih voda stvaraju depresivno i pokajničko raspoloženje. Kako bilo da bilo, ostaje činjenica da ispred crkve danas stoji [[bunar]] koji se vjerojatno puni [[voda|vodom]] iz tog izvora.
Zlarinska je [[župna crkva]] izgrađena malo dalje od središta mjesta, a neki taj položaj objašnjavaju [[izvor]]om koji se navodno nalazi ispod glavnog oltara. Naime, tokovi podzemnih voda stvaraju depresivno i pokajničko raspoloženje. Kako bilo da bilo, ostaje činjenica da ispred crkve danas stoji [[bunar]] koji se vjerojatno puni [[voda|vodom]] iz tog izvora.


[[Legenda]] o nastanku crkve Gospe od Rašelja, koja je podignuta na prilično udaljenom mjestu, kaže da je crkva isprva trebala biti sagrađena na Klepcu. Međutim, skupina ljudi pronašla je na jednom stablu na mjestu današnje crkve sliku [[Sveta Marija|Bogorodice]]. Uzeli su sliku i odnijeli je na Klepac. Drugog dana slika je opet bila na tome mjestu. Stoga su odlučili izgraditi crkvu upravo na tom mjestu.
[[Legenda]] o nastanku crkve Gospe od Rašelja, koja je podignuta na prilično udaljenom mjestu, kaže da je crkva isprva trebala biti sagrađena na Klepcu. Međutim, skupina ljudi pronašla je na jednom stablu na mjestu današnje crkve sliku [[Sveta Marija|Bogorodice]]. Uzeli su sliku i odnijeli je na Klepac. Drugog dana slika je opet bila na tome mjestu. Stoga su odlučili izgraditi crkvu upravo na tom mjestu.


Zlarin ima najdužu otočnu [[riva|rivu]] u Hrvatskoj dugu 131 metar, a široku 16 metara.
Zlarin ima najdužu otočnu [[riva|rivu]] u Hrvatskoj dugu 131 metar, a široku 16 metara.


== Gospodarstvo ==
== Gospodarstvo ==
=== Koraljarstvo ===
=== Koraljarstvo ===
Zlarinski naziv za koralj je "kureja".<ref name="TZ">[https://www.tz-zlarin.hr/otkrij/otok-koralja/ TZ Zlarin, Otok koralja], pristupljeno 19. studenoga 2019.</ref>


Prvi pisani tragovi o lovu na [[koralji|koralje]] na [[Jadran]]u potječu iz [[13. stoljeće|13. stoljeća]], 1412. kao poznati koraljari spominju se Zlarinjani. Oni tada vade koralj i neobrađenog ga prodaju u [[Napulj]] te na [[Sicilija|Siciliji]]. Nakon pada [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]] 1797. nadzor nad izlovom koralja kojega je imala Venecija se nastavlja, ali Zlarinjani dobivaju ekskluzivno pravo na izlov koralja. Tako su lovili koralj i prodavali ga do [[1955]]. kada nakon najuspješnijeg lova (475 kg) koji je u bescjenje prodan u [[Italija|Italiji]] dolazi praktički do propadanja ovog zanimanja na otoku, a ubrzo nakon toga propada i Zadruga nakon neuspješnog lova u [[Egipat|Egiptu]]. Od tada na Zlarinu je koralj obrađivao Viktor Lukin i prodavao u brusioni koralja "Viktor", a prije par godina je otvoren i koraljarski centar "Zlarinka".
Prvi pisani tragovi o lovu na [[koralji|koralje]] na [[Jadran]]u potječu iz [[13. stoljeće|13. stoljeća]], 1412. kao poznati koraljari spominju se Zlarinjani. Oni tada vade koralj i neobrađenog ga prodaju u [[Napulj]] te na [[Sicilija|Siciliji]]. Nakon pada [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]] 1797. nadzor nad izlovom koralja kojega je imala Venecija se nastavlja, ali Zlarinjani dobivaju ekskluzivno pravo na izlov koralja. Tako su lovili koralj i prodavali ga do [[1955.]] kada nakon najuspješnijeg lova (475 kg) koji je u bescjenje prodan u [[Italija|Italiji]] dolazi praktički do propadanja ovog zanimanja na otoku, a ubrzo nakon toga propada i Zadruga nakon neuspješnog lova u [[Egipat|Egiptu]]. Od tada na Zlarinu je koralj obrađivao Viktor Lukin i prodavao u brusioni koralja "Viktor", a prije par godina je otvoren i koraljarski centar "Zlarinka".
<!--Vjeruje se da crveni koralj čuva trudnice i nerođenu djecu, štiti bolesti krvi,da zemlji osigurava plodnost te štiti brodove od oluje. Bijeli koralj štiti od koštanih oboljenja i rahitisa, dok rumeni koralj oslobađa tijelo od otrova i ublažava bolesti kostiju.-->
<!--Vjeruje se da crveni koralj čuva trudnice i nerođenu djecu, štiti bolesti krvi,da zemlji osigurava plodnost te štiti brodove od oluje. Bijeli koralj štiti od koštanih oboljenja i rahitisa, dok rumeni koralj oslobađa tijelo od otrova i ublažava bolesti kostiju.-->

Nakon izumiranja tradicije izlova koralja krajem 19. stoljeća, prvi pokušaj obnove te tradicije bio je 1931. godine otvaranjem „Koraljarsko-spužvarske zadruge“.
Koralj je jedinstveni dio otoka zabilježen na razne načine: u brojnim pričama, romanu Janka Matka „Dragulji i strasti“, pjesmi Vesne Parun „Koralj vraćen moru“, njemačkom filmu „Princeza koralja“ snimanom na otoku 1937. godine. Danas tradiciju koraljarstva i bogatu narodnu baštinu čuvaju članovi Kulturnog umjetničkog društva „Koralj“ koji to nasljeđe prenose budućim naraštajima. Članovi KUD-a ljeti organiziraju manifestaciju „Ispraćaj koraljara“ koja prikazuje polazak koraljara na višemjesečni lov u starim gajetama i tradicijske običaje.<ref name="TZ"/>

===Spužvarstvo===

=== Turizam ===
=== Turizam ===
[[Datoteka:Zlarinsss.JPG|mini|desno|Zlarinska luka]]
Zahvaljujući upravo koraljima Zlarin je bio prvo [[turizam|turističko]] mjesto koje je imalo svoju turističku brošuru.
Zahvaljujući upravo koraljima Zlarin je bio prvo [[turizam|turističko]] mjesto koje je imalo svoju turističku brošuru.


== Kultura ==
== Kultura ==
Tradicionalno, svake godine, krajem srpnja, na otoku Zlarinu (u uvali [[Fingac]]) održava se Večer otočnih nota [[Bodulska balada]]. Karakteristična je po tomu što hrvatske estradne zvijezde ([[Neno Belan]], [[Marijan Ban]], [[Gego i Picigin band]], [[Dado Topić]]....) izvode pjesme koje su vezane za otoke i život na njima. U sklopu ove manifestacije, poznati akademski slikari iz Hrvatske i inozemstva će 23. i 24. srpnja slikati motive Zlarina i okolnih otoka, a gotove radove će namijeniti u humanitarne svrhe. Direktor Bodulske balade je Ivan Lambaša, a predsjednik Upravnog vijeća Vladimir Buneta. Ovaj projekt se organizira sa ciljem povratka života na opustjele otoke.
Tradicionalno, svake godine, krajem srpnja, na otoku Zlarinu (u uvali [[Fingac]]) održava se Večer otočnih nota [[Bodulska balada]]. Karakteristična je po tomu što hrvatske estradne zvijezde ([[Neno Belan]], [[Marijan Ban]], [[Gego i Picigin band]], [[Dado Topić]]....) izvode pjesme koje su vezane za otoke i život na njima. U sklopu ove manifestacije, poznati akademski slikari iz Hrvatske i inozemstva će 23. i 24. srpnja slikati motive Zlarina i okolnih otoka, a gotove radove će namijeniti u humanitarne svrhe. Direktor Bodulske balade je Ivan Lambaša, a predsjednik Upravnog vijeća Vladimir Buneta. Ovaj projekt se organizira s ciljem povratka života na opustjele otoke.

== Šport ==
''Latinskin idrun na kureja'' poznata i kao ''Zlarinska regata latinskog idra'' je regata gajeta, leuta i kaića s latinskin jedrom koja se održava od 2006.<ref>https://www.sibenik.in/zupanija/Zlarinska-regata-latinskog-jedra/4177.html</ref> ''Zlarinska regata krstaša'' održava se od 2003. godine.


==Zanimljivosti==
==Zanimljivosti==
* Film ''[[Princeza Koralja]]'' iz 1937., u kojem je glumila [[Ita Rina]], sniman je na Zlarinu. Film je producirala Hitlerova stranka [[NSDAP]], a nakon projekcije [[Joseph Goebbels]] navodno je zabranio pojavu [[Slaveni|Slavena]] u njemačkim filmovima.<ref>[http://globus.jutarnji.hr/kultura/film-izgubljen-75-godina- Globus: Film izgubljen 75 godina] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140221164533/http://globus.jutarnji.hr/kultura/film-izgubljen-75-godina- |date=21. veljače 2014. }} 7. veljače 2014. (pristupljeno 7. veljače 2014.</ref>
* Zlarin ima ljetno kino.
* Spot za pjesmu [[Tomislav Bralić|Tomislava Bralić]]a i [[klape Intrade]]-[[Zora bila]] je najvećim dijelom sniman na Zlarinu.
* Spot za pjesmu [[Tomislav Bralić|Tomislava Bralić]]a i [[Klapa Intrade|klape Intrade]] [[Zora bila (album klape Intrade)|Zora bila]] najvećim je dijelom sniman na Zlarinu.
* Dramska serija [[Loza (TV serija)|Loza]] je snimana na Zlarinu.
* Dramska serija [[Loza (TV serija)|Loza]] snimana je na Zlarinu.


== Poznate osobe ==
== Poznate osobe ==
{{commonscat}}
* [[Vesna Parun]], hrvatska pjesnikinja
* [[Vesna Parun]], hrvatska pjesnikinja
* [[Mladen Bjažić]], hrvatski pjesnik, književnik, novinar i dugogodišnji urednik dječjih programa Radija i televizije Zagreb, zaslužnik hrvatskog stripa, njegovatelj čakavskog narječja sa Zlarina
* [[Mladen Bjažić]], hrvatski pjesnik
*[[Nikola Steinfel]], pomorski časnik NDH, ministar oružanih snaga i zapovjednik mornarice NDH
* [[Anthony Maglica]], osnivač tvrtke [[Maglite]]
* [[Anthony Maglica]], osnivač tvrtke [[Maglite]]
* [[Leon Lučev]], glumac
* [[Leon Lučev]], glumac
* [[Anđeo Marija Miškov]], dominikanac, provincijal, izdavač vjerskih izdanja, počasni građanin Korčule<ref>(nje.) J. A. Soldo: [http://www.biographien.ac.at/oebl/oebl_M/Miskov_Andjeo-Marija_1848_1922.xml Miškov, P. Andjeo-Marija (1848-1922), Seelsorger] ÖBL 1815-1950, sv. 6 (Lfg. 29, 1975), str. 319</ref>
* [[Ljubo Truta]], viceadmiral JRM i i nositelj naslova narodnog heroja
* [[Ivica Matković (1913.)|Ivica Matković]], ustaški dopukovnik
* [[Jerome Colich]], numizmatičar<ref> [https://www.pdcnet.org/jcroatstud/content/jcroatstud_1987_0028_0244_0247 Obituaries: Jerome Colich {{eng oznaka}}] ''[[Journal of Croatian Studies]]'', sv. 28/29, god. 1987./1988., str. 244. </ref>


== Izvori ==
== Izvori ==
{{izvori}}
{{izvori}}
{{mrva-otok}}

{{Predložak:Naseljeni otoci u Hrvatskoj}}

[[Kategorija:Sjevernodalmatinski otoci]]


{{Naseljeni otoci u Hrvatskoj}}
<!-- interwiki -->


[[sl:Zlarin]]
[[Kategorija:Zlarin| ]]
[[sr:Зларин]]
[[tr:Zlarin]]
[[uk:Зларін]]
[[zh:茲拉林島]]

Posljednja izmjena od 19. veljače 2024. u 16:05

Ovo je glavno značenje pojma Zlarin. Za glavno naselje na ovom otoku, koje administrativno pripada Gradu Šibeniku pogledajte Zlarin (Šibenik).
Zlarin
Otok
Položaj
Koordinate43°41′15″N 15°50′56″E / 43.68756021°N 15.84878440°E / 43.68756021; 15.84878440
SmještajJadransko more
Država Hrvatska
OtočjeŠibensko otočje
Fizikalne osobine
Površina8,05[1] km2
Duljina obale20,236[1] km
Stanovništvo
Glavno naseljeZlarin
Zemljovid

Zlarin je mali otok dalmatinske obale Hrvatske u blizini grada Šibenika. Upravno se nalazi u sastavu naselja Zlarin u Šibensko-kninskoj županiji. Prema popisu stanovništva 2011., otok i naselje su imali 284 stanovnika.[2]

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

S površinom od 8,19 km2 Zlarin je treći po veličini otok šibenskog otočja i jedan od 6 naseljenih. Zlarinski najveći vrh, Klepac, visok je 169 metara. Tijekom sunčanih dana s Klepca je vidljiv Velebit i vulkanski otok Jabuka u Jadranskom moru. Zlarin je smješten oko 2 km od kopna. Zlarin je povezan s mjestom Vodicama, Šibenikom i drugim otocima brodom koji voze 6 puta dnevno.

Klima, flora i fauna

[uredi | uredi kôd]

Klima je sredozemna, srednjejadranskog tipa. Prevladavajući vjetar je jugo. Zbog blizine kopna klimatske su osobine prijelazne. Srednja godišnja temperatura je oko 15 stupnjeva Celzijusa. Zlarin ima oko 2700 sunčanih sati godišnje, po čemu je jedan od najsunčanijih otoka na Jadranu. Godišnja količina padalina iznosi oko 700 mm. Flora je tipično dalmatinska (velik broj šuma čempresa i borova, zatim hrast crnika, borovica, maslina, smokva, oleander, ružmarin, razne vrste umjetno posađenih palmi). Izvan naselja prevladava niska šuma i makija, posebice u unutrašnjosti otoka. Fauna je osiromašena utjecajem čovjeka, pa danas na otoku nalazimo gdjekojeg ježa, zeca, te nešto bogatiju populaciju poljskih miševa. Do prije 30-ak godina na otoku se još moglo naći i lisice. Od ptica prevladava galeb; od gmazova obični gušter, sljepić, poskok itd.; od vodozemaca žabe; dok je riblji svijet izuzetno bogat, sa svim tipičnim srednjejadranskim ribama. Od beskralježnjaka na kopnu su najistaknutiji člankonošci, a u okolnim vodama bodljikaši i mekušci. Za biocenozu je bitno što je Zlarin jedan od rijetkih otoka na Jadranu koji ne dozvoljavaju pristup automobila.

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Spomenik zlarinskim mornarima

Postoje dokazi o životu na Zlarinu od prapovijesti i od neolitskih vremena do rimskog doba. Također postoje dokazi da su Liburni često posjećivali, a možda i živili na Zlarinu.

  • 1245. U dokumentu "Privilegije" hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV, Zlarin se spominje kao dio Šibenika.
  • 1298. Ime Zlarin se spominje u službenom listu,u kojem grad Šibenik daje otok šibenskom biskupu (do 1843.g.).
  • 1458. Bratovština Gospe od Raselje ima svoj pravilnik, što je prva čakavska matrikula na latinici.
  • 1487. Juraj Šižgorić u svom djelu "De situ Illyriae et civitate Sibenici" spominje Zlarin.
  • 1621. U uvali Bućina sagrađena je mala kapela, s jednom slikom iz Tizianove slikarske škole.
  • 1649. Šibenski plemići su pobjegli na Zlarin za vrijeme epidemije kuge u Šibeniku.
  • 1735. – 1740. Sagrađena je druga crkva,crkva Uzašašća Marijina, sagrađena na istom mjestu kao i stara crkva. Sagradio ju je šibenski graditelj Ivan Skoko.
  • 1810. Otvorena je osnovna škola.
  • 1835. Izbija kolera koja ubija oko 70 ljudi na otoku.
  • 1839. Izgrađen toranj s mjesnim satom, poznat kao Leroj.
  • 1852. Zlarinska škola postaje glavna škola u okrugu.
  • 1878. Izgrađeno novo mjesno groblje.
  • 1909. Obnovljen Leroj.
  • 1914. Izgrađeno prvo javno kupalište.
  • 1929. Izgradena mala termoelektrana koja je služila potrebama snabdijevanja mjesta električnom energijom i osvjetljavanju ulica javnom rasvjetom.
  • od 1900. – 1941. u Zlarinu rade 18 manjih dućana, 7 pekarni, dvije mesnice, ribarnica. Ima i drugih obrta: zidari, ribari, brusači koralja, stolari, kovači, bačvari...
Leroj

Za vrijeme Drugog svj. rata stanovništvo Zlarina pružalo je otpor Talijanima i održavalo veze s glavnim partizanskim štabom na tom području, na poluotoku Srimi, između Šibenika i Vodica. I kasnije su mnogi Zlarinjani postigli visoke činove u tadašnjoj JRM i JNA (general-major Ante Kranjac, admiral Ljubo Truta). Zlarin je tijekom rata nekoliko puta bombardiran. Nakon Drugog svjetskog rata JRM na rtu Marinu gradi svoju vojarnu.

  • 1956. Zlarin podmorskim kabelom spojen na državnu energetsku mrežu Jugoslavije.
  • 1972. Otvorena mala telefonska centrala sa 60 brojeva; uvedena stalna brodska veza sa Šibenikom.
  • 1973. Po prvi puta održana tradicionalna zlarinska fešta "Srdelada".
  • 1974. Na Leroju postavljen elektronski sat.
  • 1976. Od rta Jadrije na poluotoku Srimi, do Malpage na Zlarinu položene vodovodne cijevi; na otoku izgrađeno 8 km vodovodne mreže.
  • 1977. Na Šarinoj rivi, drugom po duljini gatu u zlarinskoj luci, postavljen spomenik od dva velika brodska sidra, posvećen svim zlarinskim pomorcima i iseljenicima.
  • 1986. Osnovan Yacht Club Zlarin .
  • 1992. Obnovljena i proširena stara telefonska centrala.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
orgulje i kor u zlarinskoj župnoj crkvi

Pravilnik - matrikula pučke bratovštine crkve Gospe od Rašelja prva je matrikula pisana na čakavštini uopće. Nastala je 1456. te je veliki kulturni spomenik Zlarinjana.

Kraj Zlarina se nalaze ostaci Antičkog brodoloma iz 1. stoljeća. U crkvi Marijina Uznesenja nalazi se Sv. Fortunato, mučenik zaštitnik otoka o kojemu se malo zna osim da je bio rimski vojnik čije je tijelo preneseno na Zlarin i stavljeno u oltar crkve.

Zlarinska je župna crkva izgrađena malo dalje od središta mjesta, a neki taj položaj objašnjavaju izvorom koji se navodno nalazi ispod glavnog oltara. Naime, tokovi podzemnih voda stvaraju depresivno i pokajničko raspoloženje. Kako bilo da bilo, ostaje činjenica da ispred crkve danas stoji bunar koji se vjerojatno puni vodom iz tog izvora.

Legenda o nastanku crkve Gospe od Rašelja, koja je podignuta na prilično udaljenom mjestu, kaže da je crkva isprva trebala biti sagrađena na Klepcu. Međutim, skupina ljudi pronašla je na jednom stablu na mjestu današnje crkve sliku Bogorodice. Uzeli su sliku i odnijeli je na Klepac. Drugog dana slika je opet bila na tome mjestu. Stoga su odlučili izgraditi crkvu upravo na tom mjestu.

Zlarin ima najdužu otočnu rivu u Hrvatskoj dugu 131 metar, a široku 16 metara.

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]

Koraljarstvo

[uredi | uredi kôd]

Zlarinski naziv za koralj je "kureja".[3]

Prvi pisani tragovi o lovu na koralje na Jadranu potječu iz 13. stoljeća, 1412. kao poznati koraljari spominju se Zlarinjani. Oni tada vade koralj i neobrađenog ga prodaju u Napulj te na Siciliji. Nakon pada Mletačke Republike 1797. nadzor nad izlovom koralja kojega je imala Venecija se nastavlja, ali Zlarinjani dobivaju ekskluzivno pravo na izlov koralja. Tako su lovili koralj i prodavali ga do 1955. kada nakon najuspješnijeg lova (475 kg) koji je u bescjenje prodan u Italiji dolazi praktički do propadanja ovog zanimanja na otoku, a ubrzo nakon toga propada i Zadruga nakon neuspješnog lova u Egiptu. Od tada na Zlarinu je koralj obrađivao Viktor Lukin i prodavao u brusioni koralja "Viktor", a prije par godina je otvoren i koraljarski centar "Zlarinka".

Nakon izumiranja tradicije izlova koralja krajem 19. stoljeća, prvi pokušaj obnove te tradicije bio je 1931. godine otvaranjem „Koraljarsko-spužvarske zadruge“.

Koralj je jedinstveni dio otoka zabilježen na razne načine: u brojnim pričama, romanu Janka Matka „Dragulji i strasti“, pjesmi Vesne Parun „Koralj vraćen moru“, njemačkom filmu „Princeza koralja“ snimanom na otoku 1937. godine. Danas tradiciju koraljarstva i bogatu narodnu baštinu čuvaju članovi Kulturnog umjetničkog društva „Koralj“ koji to nasljeđe prenose budućim naraštajima. Članovi KUD-a ljeti organiziraju manifestaciju „Ispraćaj koraljara“ koja prikazuje polazak koraljara na višemjesečni lov u starim gajetama i tradicijske običaje.[3]

Spužvarstvo

[uredi | uredi kôd]

Turizam

[uredi | uredi kôd]
Zlarinska luka

Zahvaljujući upravo koraljima Zlarin je bio prvo turističko mjesto koje je imalo svoju turističku brošuru.

Kultura

[uredi | uredi kôd]

Tradicionalno, svake godine, krajem srpnja, na otoku Zlarinu (u uvali Fingac) održava se Večer otočnih nota Bodulska balada. Karakteristična je po tomu što hrvatske estradne zvijezde (Neno Belan, Marijan Ban, Gego i Picigin band, Dado Topić....) izvode pjesme koje su vezane za otoke i život na njima. U sklopu ove manifestacije, poznati akademski slikari iz Hrvatske i inozemstva će 23. i 24. srpnja slikati motive Zlarina i okolnih otoka, a gotove radove će namijeniti u humanitarne svrhe. Direktor Bodulske balade je Ivan Lambaša, a predsjednik Upravnog vijeća Vladimir Buneta. Ovaj projekt se organizira s ciljem povratka života na opustjele otoke.

Šport

[uredi | uredi kôd]

Latinskin idrun na kureja poznata i kao Zlarinska regata latinskog idra je regata gajeta, leuta i kaića s latinskin jedrom koja se održava od 2006.[4] Zlarinska regata krstaša održava se od 2003. godine.

Zanimljivosti

[uredi | uredi kôd]

Poznate osobe

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Zlarin

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000, Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.
  2. STANOVNIŠTVO PREMA STAROSTI I SPOLU PO NASELJIMA, POPIS 2011., Grad Šibenik. dzs.hr. Pristupljeno 18. svibnja 2020.
  3. a b TZ Zlarin, Otok koralja, pristupljeno 19. studenoga 2019.
  4. https://www.sibenik.in/zupanija/Zlarinska-regata-latinskog-jedra/4177.html
  5. Globus: Film izgubljen 75 godinaArhivirana inačica izvorne stranice od 21. veljače 2014. (Wayback Machine) 7. veljače 2014. (pristupljeno 7. veljače 2014.
  6. (nje.) J. A. Soldo: Miškov, P. Andjeo-Marija (1848-1922), Seelsorger ÖBL 1815-1950, sv. 6 (Lfg. 29, 1975), str. 319
  7. Obituaries: Jerome Colich (engl.) Journal of Croatian Studies, sv. 28/29, god. 1987./1988., str. 244.