[go: nahoru, domu]

Prijeđi na sadržaj

Fridrik Vilim III., pruski kralj

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Fridrik Vilim III.)
Fridrik Vilim III.
Kralj Pruske
Vladavina 16. studenoga 1797.
7. lipnja 1840.
Prethodnik Fridrik Vilim II.
Nasljednik Fridrik Vilim IV.
Izborni knez Brandenburga
Vladavina 16. studenoga 1797.
6. kolovoza 1806.
Prethodnik Fridrik Vilim II.
Nasljednik ukinuta država
Supruge Lujza Augusta
(1793.1810.)
Augusta von Harrach
(u morganatskom braku)
(1824.1840.)
Dinastija Hohenzollern
Otac Fridrik Vilim II.
Majka Frederika Lujza
Rođenje 3. kolovoza 1770.
Potsdam, Pruska
Smrt 7. lipnja 1840. (69 god.)
Berlin, Pruska
Pokop Palača Charlottenburg
Potpis
Vjera Kalvinizam (do 1817.)
Pruska unija (nakon 1817.)

Fridrik Vilim III. (3. kolovoza 1770.7. lipnja 1840.) bio je pruski kralj od 16. studenoga 1797. do svoje smrti 1840. godine. Istovremeno je bio izborni knez (elektor) Markgrofovije Brandenburga u Svetom Rimskom Carstvu do njegovog raspada 6. kolovoza 1806. godine.

Fridrik je vladao Kraljevinom Pruskom u teškim vremenima Napoleonskih ratova, a nevoljko se pridružio Protunapoleonskoj koaliciji. Nakon Napoleonovog poraza sudjelovao je na Bečkom kongresu koji se okupio kako bi riješio politička pitanja koja proizlaze iz novog postnapoleonskog poretka u Europi.

Njegovi primarni interesi bila je reforma protestantskih crkava u Pruskoj. Bio je odlučan ujediniti protestantske crkve kako bi ujedinio njihovu liturgiju, organizaciju i arhitekturu. Dugoročni cilj bio je imati potpuno centraliziranu kraljevsku kontrolu nad svim protestantskim crkvama u Pruskoj uniji. Za Fridrika se govorilo da je bio iznimno sramežljiv i neodlučan. Njegova supruga kraljica Lujza (1776.1810.) bila je njegov najvažniji politički savjetnik. Vodila je moćnu skupinu koja je uključivala baruna Henrika Reichsfreiherra, Karla von Hardenberga, Gerharda von Scharnhorsta i Augusta Neidhardta, koja je krenula su s reformom pruske uprave, crkava, financija i vojske. Bio je zajednički predak ruskog cara Nikole II. i prvog njemačkog cara Vilima II.

Izvori

[uredi | uredi kôd]