10 Higeja
10 Hygeia, asteroid glavnog pojasa. Otkrio ga je Annibale de Gasparis, 12. travnja 1849. iz Napulja.
10 Higeja
| |
---|---|
10 Higeja (snimio VLT-SPHERE) | |
Otkriće | |
Datum otkrića | 12. travnja 1849. |
Orbitalni elementi Epoha 27. kolovoza 2011. (2455800.5 JD) | |
Velika poluos | 3,138991 AJ[1] |
Perihel | 2,7734172 AJ[1] |
Afel | 3,5045652 AJ[1] |
Ekscentricitet | 0,11646225[1] |
Orbitalni period | 2031,34 d (5,56 a)[1] |
Inklinacija | 3,840946°[1] |
Fizičke osobine | |
Prosječna površinska temperatura | maks. -26° C[2] |
Astronomi su otkrili, koristeći se uređajem naziva SPHERE koji se nalazi na opservatoriju domišljatog naziva – Vrlo veliki teleskop (VLT), kako Higeja ima sve potrebne odlike patuljastog planeta. Sam objekt je četvrti po veličini u asteroidnom pojasu nakon Cerere, Veste i Palasa, a astronomi su ga sada prvi put uočili u dovoljno visokoj rezoluciji da vide njegovu površinu i utvrde njegov oblik te veličinu. Ustanovili su da je Higeja sferična, odnosno okruglog oblika, i da bi zapravo ona trebala biti najmanji patuljasti planet koji orbitira oko našeg Sunca, a ne Cerera.[3]
Kao objekt glavnog asteroidnog pojasa, Higeja je odmah zadovoljila tri od četiri kriterija koja su potrebna da se neko svemirsko tijelo proglasi patuljastim planetom: orbitira oko Sunca, nije mjesec (prirodni satelit) i, za razliku od planeta, nije očistila okolno područje oko svoje orbite. Posljednji zahtjev je da ima dovoljno mase za vlastitu gravitaciju i da ima grubo sferični oblik, što je sada dodatno potvrđeno.[3]
Znanstvenici su također otkrili kako ovom patuljastom planetu nedostaje vrlo velik krater za koji su stručnjaci smatrali da će sigurno tamo postojati. S obzirom na to da je Higeja glavni član jedne od najvećih asteroidnih obitelji, s blizu 7000 potomaka koji su svi nastali iz jednog te istog izvornog tijela, astronomi su očekivali da će na njenoj površini uočiti barem neki trag te kaotične povijesti.[3]
Izvori
uredi- ↑ a b c d e f "JPL Small-Body Database Browser" (engleski) ssd.jpl.nasa.gov (17. rujna 2011.)
- ↑ Lucy F. Lima, Timothy H. McConnochie, James F. Bell III, Thomas L. Hayward. 2005. Thermal infrared (8–13 μm) spectra of 29 asteroids: the Cornell Mid-Infrared Asteroid Spectroscopy (MIDAS) Survey. Icarus. 173 (2): 385–408CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ a b c Otkriven najmanji patuljasti planet što kruži oko Sunca, pogledajte kako izgleda. Pristupljeno 1. travnja 2020. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)
Vanjske poveznice
uredi… | 9 Metis | 10 Higeja | 11 Parthenope | …