Herkulanej

Arheološke lokacije Pompeji, Herkulanej i Oplontis
	Svjetska baština – UNESCO
Država	Italija
Godina uvrštenja	1997. (21. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	iii, iv, v
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:829
Koordinate	40°48′N 14°21′E / 40.800°N 14.350°E
	Herkulanej class=notpageimage\| Lokacija Herkulaneja u Italiji

Herkulanej (latinski: Herculaneum) je antički grad u Napuljskome zaljevu koji je stradao kad i Pompeji, Stabiae i Oplontis, od erupcije Vezuva 79. godine.

Dan 22. studenog 1738. godine se smatra za rođendan klasične arheologije jer su tada započela iskapanja Harkulaneja. Voditelj iskopavanja bio je Rocque Joaquin de Alcubierre, a nadgledao ga je markiz Marcelo Venuti koji je boravio u Cortoni gdje je 1732. god. osnovao prvo arheološko društvo, Academia Etrusca. God. 1749. Venuti je napisao prvu knjigu o otkrićima u Herkuleju i Pompejima.^[1]

Od kada je otkriven 1981. god., u Herkulaneju su pronađeni ostaci samo 150 ljudi i vjeruje se da je evakuacija izvršena na vrijeme te da se većina stanovnika spasila. Pronađeno je mnogo umjetnina, ali i knjižica s mnogobrojnim tekstovima grčkih filozofa.

Svi dokazi potvrđuju da je Herkulanej bio ekskluzivno obalno odmorište.^{[nedostaje izvor]} Ljudi su tamo dolazili uživati ili pak ponuditi usluge onima koji su na odmoru. Forma je bila važna rimskim posjetiteljima koji su bili lagodni,^[što?] ali ne i bogati. Primjerice, mnogi stupovi bili su načinjeni od opeke, a onda prilagođeni kako bi nalikovali izdubljenom mramoru pravih stupova u Pompejima.^[2] Svi dućani i kuće koristili su jarko obojene, bogate mozaike i freske kako bi stvorili atmosferu ladanja, a mnogi među njima su preživjeli.

Od 1997. god. nalazi se na UNESCO-ovom popisu zaštićenih spomenika svjetske baštine.