Nikola Mašić

Nikola Mašić (Otočac, 28. studenog 1852. – Zagreb, 4. lipnja 1902.), hrvatski^[1] slikar srpske narodnosti.^[2]

Grob Nikole Mašića na Mirogoju s ćirilićnim natpisom ispod: Vječnaja pamjat! (vječan spomen)

Studirao je slikarstvo u Beču, Münchenu i Parizu, te putovao Italijom (Napulj, Pompeji, Herculanum). U Zagrebu je od 1884. godine bio profesor crtanja, a od 1894. do smrti ravnatelj Strossmayerove galerije. Njegovo slikarstvo može se okarakterizirati kao idilični akademizam, a glavni motivi su seoske, uglavnom posavske idile i studije običnih ljudi, najčešće žitelja Like i Posavine. Zajedno s J. Vancašem napisao je knjigu o đakovačkoj katedrali.

Izvori

↑ Mašić, Nikola | Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 27. prosinca 2018. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ Srgj: list za književnost i nauku. Dubrovnik. 1902. str. 516 Navedeno je više parametara |at= i |pages= (pomoć), 15. siječnja 1902.; Digitalna sveučilišna knjižnica Svetozar Marković

[1] Mašić, Nikola | Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 27. prosinca 2018. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[2] Srgj: list za književnost i nauku. Dubrovnik. 1902. str. 516 Navedeno je više parametara |at= i |pages= (pomoć), 15. siječnja 1902.; Digitalna sveučilišna knjižnica Svetozar Marković

[1]

[2]