Blaž Kraljević

Blaž Kraljević
Blaž Kraljević
	Blaž Kraljević pred štabom HOS-a u Ljubuškom 1992.
Puno ime	Blaž Nikola Kraljević
Nadimak	Ero
Rođenje	17. septembar 1947.; Lisice, Ljubuški, Bosna i Hercegovina.
Smrt	9. august 1992.; Kruševo, Bosna i Hercegovina.
Nacionalnost	Hrvat
Služba	1991. - 1992.
Čin	General bojnik; (posmrtno Krilnik)
Ratovi	Rat u Bosni i Hercegovini
Vojska	Hrvatske odbrambene snage
Rod vojske	Pješadija
Komandovao	HOS Hercegovine
Odlikovanja	Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana

Pregledana verzija ove stranice, odobrena dana 22 april 2024, zasnovana je na ovoj izmjeni.

Blaž Nikola Kraljević (Lisice kraj Ljubuškog, 17. septembar 1947. - Kruševo kraj Mostara, 9. august 1992.), komandant HOS-a Hercegovine, general major Armije RBiH.

Biografija

Mladost i emigracija

Blaž Kraljević je rođen 17. septembra 1947. u mjestu Lisice kraj Ljubuškog, kao jedno od osmero djece Mare i Nikole Kraljevića. Kada je imao 19 godina, otišao je na rad u Njemačku, ali je u ljeto iste godine otišao u Australiju. Otvorio je restoran u Melbourneu te postao poduzetnik. Imao je dva sina sa prvom ženom Džemilom. Pristupio je emigrantskoj organizaciji Hrvatskom revolucionarnom bratstvu (HRB-u), kojoj je cilj bio srušiti Jugoslaviju i obnoviti nezavisnu hrvatsku državu ^[1]. Kao član HRB-a, Blaž Kraljević je trebao učestvovati u Bugojanskoj grupi 1972. ali je u tome ga je bila spriječila australska tajna policija ASIO, koja ga je uhapsila dan prije polaska na mjesto sastanka grupe u Evropu.^[2]

Nakon neuspjeha Bugojanske grupe, Kraljević se preselio u Canberru. Kada je 1976. godine osnovan ogranak Hrvatskog narodnog vijeća (HNV) Rakovica u Cannberi, Kraljević je izabran za njegovog predsjednika. Početkom 1977. godine, Blaž Kraljević se učlanio u Hrvatsku republikansku stranku (HRS) i postao predsjednik njenog ogranka "Zemun" u Canberri. Krajem novembra 1977. godine u Canberri je pokrenuto "Hrvatsko poslanstvo", koje je djelovalo do kraja oktobra 1979. godine, a Blaž Kraljević imenovan njegovim prvim blagajnikom. Uskoro je izabran za sekretara Hrvatskog međudruštvenog odbora u Canberri koji se sastojao od predstavnika većine tamošnjih hrvatskih organizacija, udruženja i društava.

Zbog angažmana u hrvatskoj zajednici u Canberri, australske vlasti su odbijale Kraljeviću dodijeliti državljanstvo i pasoš sve do kraja 1980-ih. 1988. godine Kraljević je osnovao Hrvatski informativni centar (HIC) u Canberri, koji je pokušavao informirati tamošnje medije i diplomatske predstavnike o hrvatskoj borbi za slobodu. 1990. u Zagrebu je obnovljena Hrvatska stranka prava (HSP), kojoj je za predsjednika izabran Dobroslav Paraga. Kraljević se tada odlučio priključiti HSP-u.

Povratak u Hrvatsku

U proljeće 1990, nešto prije prvih višestranačkih izbora, Kraljević se vratio u Hrvatsku i postao član HSP-a. Nakratko se vratio u Australiju radi sređivanja poslova i ponovno se vratio u Hrvatsku u ljeto 1990. godine. Došavši u Zagreb, predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga imenovao ga je sekretarom HSP-ovog Ureda za promociju. Tom prilikom Kraljević je vodstvu HSP-a predao nekoliko stotina hiljada australijskih dolara, donaciju australijskih Hrvata, radi kupovine oružja za odbranu Hrvatske.

Ratni put Blaža Kraljevića

Početak rata

Proglas Blaža Kraljevića vojnicima HOS-a i stanovništvu Hercegovine

U oktobru 1991. Kraljević upućuje prvu pošiljku oružja bosanskohercegovačkom HSP-u u Ljubuški, čime započinje formiranje HOS-a u Hercegovini. Kraljević uskoro i sam odlazi u Ljubuški, te je 15. decembra 1991. imenovan komandantom ratnog štaba HOS-a za Hercegovinu. Uskoro je dobio čin pukovnika HOS-a. U Ljubuškom je osnovao logor za obuku HOS-ovaca, a početkom 1992. organizira odbranu Hercegovine. Odmah po dolasku u Ljubuški pokušao je organizirati zajedničku komandu sa lokalnim hrvatskim komandantima Teritorijalne odbrane, ali to su općinske vlasti odbile. Početkom aprila uputio je interventni vod HOS-a na Kupres, koji je bio pod napadom JNA. O svojoj ulozi u ratu u Hercegovini, Blaž Kraljević je rekao:^[3]

Tu sam da štitim ove ljude i to ću i činiti ili poginuti. Nismo katolička vojska jer u redovima HOS-a imate 30 ili 40 posto Muslimana. Mi smo vojska Bosne i Hercegovine. Osobno bih želio vidjeti Hrvatsku do Drine, ali o tome će odlučiti ovi ljudi ovdje, stanovništvo BiH, kada rat završi. Što se HSP-a i HOS-a tiče, svi koji nisu ekstremisti i nisu okrvavili ruke mogu ostati živjeti ovdje i mi ćemo ih štititi. Štitit ćemo i Srbe i Muslimane i Hrvate od svakog vanjskog neprijatelja, jer smo uz narod. Što se tiče tih vanjskih mišljenja o nama, pa i njihovim interesima, interesi Njemačke ili Velike Britanije za nas ovdje su podpuno nevažni, jer ja brinem samo za ovdašnje ljude.

Ratni uspjesi i odnosi sa HVO-om

Početkom rata u Hercegovini, postrojbe HOS-a pod zapovjedništvom Blaža Kraljevića imale su određene uspjehe u borbi protiv JNA snaga. U aprilu 1992. uz HOS nastaje još jedna vojna formacija za odbranu Hrvata u BiH, Hrvatsko vijeće odbrane, pod kontrolom HDZ-a BiH, odnosno vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, političko teritorijalne cjeline na prostoru BiH koja je proglašena krajem 1991. Iako nominalno priznaje vlast Bosne i Hercegovine, vodstvo HZ HB proglašava sve vojne formacije osim HVO-a na području HZ Herceg-Bosne nelegalnima ili neprijateljskima. U to se uključivala i Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine (TO BiH).

Oznaka HOS-a koju je Blaž Kraljević nosio na desnom rukavu uniforme.

Usprkos tome, postrojbe HOS-a od tada djeluju zajednički sa postrojbama HVO-a protiv JNA u Hercegovini, a kasnije i srednjoj Bosni. Sredinom maja Kraljević službeno prihvaća vrhovnu komandu Predsjedništva RBiH, iako jedinice pod njegovom komandom i dalje djeluju neovisno o lokalnim zapovjednicima TO-a BiH, odnosno kasnije Armije BiH. Do ljeta 1992, HOS u BiH je brojčano narastao na nekoliko hiljada dobrovoljaca. HVO, koji je imao financijsku i materijalnu potporu vlasti RH, imao je nekoliko desetaka hiljada vojnika.

Uskoro dolazi i do prvih incidenata između vojnika HOS-a i HVO-a. Politika HOS-a i Hrvatske stranke prava bila je usmjerena na političko i vojno savezništvo Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini protiv politike Velike Srbije i osvajanja Bosne i Hercegovine. Glavni štab HVO-a je smatrao da se HOS u Hercegovini, kao brojčano i materijalno slabiji, treba vojno podrediti HVO-u, kao što se HOS u Hrvatskoj uklopio u HV.

Blaž Kraljević je sve takve zamisli odbacivao. On je zagovarao uspostavljanje zajedničkog štaba HOS-a, HVO-a, i Armije BiH, bez da se jedna vojska uklapa u drugu. Održao je i nekoliko sastanaka sa visokim oficirima HVO-a i funkcionerima HZ Herceg-Bosne, poput Slobodana Praljka, Mate Šarlije, i Brune Stojića. U vojnom djelovanju prema srpskim snagama, imali su isto mišljenje, ali politika je bila kamen spoticanja u odnosima HOS-a i HVO-a. Blaž Kraljević nije vjerovao vodstvu HZ Herceg-Bosne, kojem je na čelu bio Mate Boban. U nekoliko navrata, Kraljević je pozivao vojnike HVO-a da se priključe HOS-u. U julu 1992. u Ljubuškom je pred štabom HOS-a održana smotra vojnika HOS-a pri čemu su istovremeno istaknute ratna zastava HOS-a, hrvatska narodna zastava i tadašnja zastava Republike Bosne i Hercegovine. Smotri su bili prisutni Kraljević i oficiri Armije BiH.

HOS Hercegovine pomogao je u zauzimanju Mostara i Stoca zajedno s jedinicama HVO-a, zatim počinje zauzimati položaje oko Trebinja, najvećeg srpskog uporišta u istočnoj Hercegovini. 6. augusta jedinice HOS-a zauzele su dijelove općine Trebinje. Nakon što je čuo za sastanak Mate Bobana i Radovana Karadžića u Grazu, i njihov dogovor o primirju HVO-a i VRS-a te teritorijalnom razgraničenju HZ Herceg-Bosne i Republike Srpske, Kraljević je izdao javni proglas u kojem je pozvao Hrvate i Bošnjake, tada Muslimane, da ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine. Kraljević je uskoro imenovan general bojnikom Armije BiH a 2. augusta je postao član Glavnog štaba Armije BiH.

Proglas Blaža Kraljevića protiv sporazuma Boban-Karadžić

Smrt u zasjedi

Nakon što je HOS oslobodio dijelove općine Trebinje, Mate Boban je pozvao Blaža Kraljevića na sastanak u Mostar, dana 9. augusta 1992, radi dogovora o daljnjem toku ratnih operacija protiv srpskih paravojski^[4]. Vinko Martinović "Štela", jedan od komandanata mostarskog HOS-a, odveo je generala Kraljevića na mjesto sastanka. Sastanku je, prisustvovao i Bruno Stojić, ministar odbrane HZ Herceg-Bosne. Na tom sastanku Mate Boban zatražio je od Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u. Pri povratku sa sastanka Kraljević je s osam pripadnija Hrvatskih odbrambenih snaga (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović) upao u unaprijed postavljenu klopku Kažnjeničke bojne, specijalne jedinice HVO-a. Kraljevićeva pratnja zasipana je iz 20 automatskih pušaka. Vodstvo Hrvatskih odbrambenih snaga bilo je likvidirano. Ubice su tijela pokušale tajno odvesti do mora te ih baciti na pučini kako bi zataškali zločin, ali je vozilo s tijelima pronašla Hrvatska policija.

Kraljević je sahranjen u rodnom mjestu 13. augusta 1992. Vodstvo Hrvatske stranke prava posmrtno ga je unaprijedilo u čin krilnika, najviši čin u Hrvatskim odbrambenim snagama.

Nakon toga HOS u BiH se raspao a krajem 1992. je između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka izbio krvav sukob koji je okončan tek početkom 1994. Neki od Kraljevićevih ubica su uhapšeni ali im nikada nije suđeno zbog ubistva Kraljevića.

Na nagovor Gojka Šuška, Franjo Tuđman je 3. decembra 1996. posmrtno odlikovao Blaža Kraljevića Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana sa pozlaćenim pleterom, odlikovanjem koje se dodjeljuje svakom borcu poginulom u odbrani Hrvatske.^[5]

Privatni život

Kraljević je bio oženjen Džemilom Kraljević, s kojom je imao dva sina. Njegova porodica i dalje živi u Australiji.

Također pogledajte

Literatura

"Sarajevo, i poslije", Erich Rathfelder, München, 1998.

Reference

^ "Članak o HRB na Hrvatskom povijesnom portalu". Arhivirano s originala, 3. 2. 2012. Pristupljeno 13. 2. 2012.
^ USTAŠA SREĆKO ROVER TERORISTIČKI ALFA I OMEGA
^ Blaž Kraljević: Pukovnik i pokojnik
^ I ORGANIZATORI I UBOJICE NA SLOBODI
^ Odluka o odlikovanjima

Vanjski linkovi

[1] "Članak o HRB na Hrvatskom povijesnom portalu". Arhivirano s originala, 3. 2. 2012. Pristupljeno 13. 2. 2012.

[2] USTAŠA SREĆKO ROVER TERORISTIČKI ALFA I OMEGA

[3] Blaž Kraljević: Pukovnik i pokojnik

[4] I ORGANIZATORI I UBOJICE NA SLOBODI

[5] Odluka o odlikovanjima

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]