[go: nahoru, domu]

Prijeđi na sadržaj

Danijel Dragojević

Izvor: Wikipedija
Inačica 6872093 od 19. veljače 2024. u 23:38 koju je unio Domjanovic (razgovor | doprinosi) (Preminuo, dodan datum)

Danijel Dragojević (Vela Luka, 28. siječnja 1934. - Zagreb, 19. veljače 2024.), hrvatski pjesnik, esejist, prozni pisac, scenarist i urednik radija.

Životopis

Rodio se 28. siječnja 1934. godine u Veloj Luci na otoku Korčuli. Gimnaziju je završio u Dubrovniku, a povijest umjetnosti u Zagrebu. Poezijom se prvi put javio 1956, u splitskom časopisu "Mogućnosti". Jedan od najvažnijih hrvatskih pisaca danas. Utjecao na generacije hrvatskih autora svojim tekstovima, pjesmama, osebujnim stilom i beskompromisnim držanjem. Dugogodišnji urednik autorskih emisija na III programu Hrvatskog radija: "Bibilovizor", "Poezija naglas" te "Dnevnici i pisma". Godine 2019. odbio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo

Objavljena djela

  • Kornjača i drugi predjeli (poezija), Matica hrvatska, Split, 1961;
  • U tvom stvarnom tijelu (poezija), Naprijed, Zagreb, 1964;
  • Svjetiljka i spavač (poezija), Naprijed, Zagreb, 1965;
  • Nevrijeme i drugo (poezija), Razlog, Zagreb 1968;
  • Bijeli znak cvijeta (poezija), izdanje autora, Zagreb 1969;
  • O Veronici, Bezlebubu i kucanju na nezvjesna vrata (proza), Matica hrvatska, Zagreb, 1970,
  • Bajka o vratima (proza), Zagreb 1972;
  • Četvrta životinja (poezija), Naprijed, Zagreb, 1972,
  • Prirodopis (poezija), Biblioteka Teka, Zagreb, 1974;
  • Izmišljotine (proza), Naprijed, Zagreb 1976,
  • Razdoblje karbona (poezija), Cekade, Zagreb 1981;
  • Rasuti teret (proza), Nolit, Beograd 1985,
  • Zvjezdarnica (poezija), Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1994,
  • Cvjetni trg (proza), Durieux, Zagreb 1994,
  • Hodanje uz prugu (poezija), Matica hrvatska, Zagreb 1997.
  • Žamor (poezija), Meandar, Zagreb, 2004 ( Goranova nagrada za najbolju knjigu, 2005.)[1][2][3]
  • Negdje (poezija), Fraktura, Zagreb 2013
  • Kasno ljeto (poezija), Fraktura, Zagreb 2018.

Neka njegova djela u svojoj je antologiji Żywe źródła iz 1996. s hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Filmski scenariji

Monografije i druge knjige

Članci i eseji (izbor)

  • Danijel Dragojević : Neki sebeznani nemir, Književna tribina, Zagreb, siječanj 1959.
  • Danijel Dragojević: Postoji li kriza dalmatinske skulpture. Slobodna Dalmacija, Split 24.9. 1960.
  • Danijel Dragojević : Kosta Angeli Radovani, Mediteran čistog ljudskog tijela, Oslobođenje, Sarajevo 24.11. 1963.
  • Danijel Dragojević : Kosta Angeli Radovani – Materija i tijelo (Spektar),Telegram,Zagreb,28.11. 1969.

Izdanja na stranim jezicima (izbor)

  • Danijel Dragojević: Epoca del carbone, Quaderni di letteratura croata, 1995;
  • The Bridge – Literary Magazine (1-2/2002) Pjesme na francuskom:La Carte; Le plan de la ville; Automne; Si un jour; Sous le parapluie; Prose: Le paradis.
  • Slope, online journal, issue No. 10.[4]

Izvori

  1. Danijel Dragojević, Žamor, Meandar, Zagreb, 2005. (169 str.), ISBN 9532061711
  2. Tea Benčić Rimay, Danijel, Vijenac 292/2005.
  3. Igor Grbić, Danijel Dragojević, "Žamor", Bibliovizor, Treći program Hrvatskoga radija, 2005. (CROSBI)
  4. [1]

Vanjske poveznice