[go: nahoru, domu]

Prijeđi na sadržaj

Giacomo Scotti

Izvor: Wikipedija
Inačica 6951610 od 3. lipnja 2024. u 16:12 koju je unio InternetArchiveBot (razgovor | doprinosi) (Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.9.5)
(razl) ← Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Giacomo Scotti
Giacomo Scotti
Giacomo Scotti
Rođenje 1. prosinca 1928.
Zanimanje književnik, novinar
Portal o životopisima

Giacomo Scotti (Saviano, Napulj, 1. prosinca 1928.), talijanski i hrvatski književnik, novinar, književni prevoditelj i javni djelatnik, član Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva pisaca. Godine 1947. doselio se u Hrvatsku. Profesionalno se novinarstvom bavi od 1948., istovremeno se posvećujući književnosti. Promotor hrvatske književnosti u Italiji, i najplodniji književnik istarskog i riječkog područja koji piše na talijanskom jeziku.[1] Na talijanski je prevodio Ivanu Brlić-Mažuranić, Miroslava Krležu, Dragutina Tadijanovića, Dragu Ivaniševića, Vesnu Parun, Peru Budaka, Vladu Gotovca,[2] Igora Zidića i brojne druge hrvatske autore. Na dvadesetak jezika su mu prevedena djela "Povratak na Goli otok" (1993–95) i "Jadranski gusari" (2002–03).[3]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen u gradiću Savianu kraj Napulja, u južnotalijanskoj pokrajini Campaniji. Završio je licej u Napulju.[4] Kao mladić je doselio u Pulu[5] (1947.), a zatim preselio u Rijeku. Profesionalno se bavi novinarstvom od 1948. Prve pjesme i pripovijetke objavljuje u dnevniku "La voce del Popolo" i časopisima "Vie Giovanili", "Panorama" i "Il Pioniere". Od 1995. živi u Trstu i Rijeci.[3] Živi i stvara između Italije i Hrvatske.

Djeluje kao pjesnik i publicist, i prevoditelj južnoslavenskih pisaca na talijanski jezik. Početkom osamdesetih se nakratko vraća u rodni Saviano, izgubivši posao u Rijeci nakon što je u tršćanskom dnevnom listu Il Piccolo objavio tekst o tamnijim detaljima iz života i braka tadašnjeg jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita. Više je godina uređivao novosadski književni časopis Stražilovo. Godine 1967. istupio je iz tadašnjeg Društva književnika Hrvatske, jer se nije slagao s Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Književnost

[uredi | uredi kôd]

Kao pripovjedač, pjesnik i esejist napisao je i objavio na talijanskom i hrvatskom jeziku više od 100 djela (romana, zbirki novela i kratkih proza, pjesničkih knjiga, priča za djecu, te eseja iz oblasti etnografije i povijesti). Većina djela mu je prevedena na 12 europskih jezika. Za književnu djelatnost je dobio brojna domaća i inozemna priznanja.

Proučavao je sudjelovanje Talijana u radničkom pokretu i pokretu otpora u Istri i na širem jugoslavenskom području, što je tema djela "Dezerteri" (1980.), "Okupacija i talijanski rat u Crnoj Gori" (1987.), "Uzaludna pobjeda" (1989.) i dr.[3] Autor je dviju knjiga o hrvatskoj dijaspori u Moliseu, koja u toj talijanskoj pokrajini živi stoljećima: "Z one bane mora - tragom hrvatskih naselja u srednje-južnoj Italiji" (Otokar Keršovani, Opatija, 1980) i "Hrvatski trokut u Italiji" (DHK - Riječka sekcija i Liber, Rijeka, 2006). U njima uz ostalo donosi i prve antologije suvremene moliške hrvatske poezije i proze.[4]

U knjizi "Povratak na Goli otok", prevednoj na niz svjetskih jezika, opisuje sudbine i zlostavljanja političkih zatvorenika, među kojima je bilo i talijanskih komunista. Jedan je od rijetkih pisaca koji se bavio temom Golog otoka, surovog političkog logora i zatvora koji je na otočiću Goli u Velebitskom kanalu utemeljen 1949., u vrijeme obračuna s pristašama Staljina unutar Komunističke partije Jugoslavije.[5][6]

U "Krik iz fojbe" (Adamić, Rijeka, 2008.), prvoj knjizi na hrvatskom jeziku posvećenoj fojbama, istražuje tamnu stranu povijesti 20. stoljeća u Istri i na Kvarneru. Opisuje prilike u Istri i okolici od dolaska talijanskih fašista 20-ih godina 20. stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata i njihovo loše postupanje prema domaćem slavenskom stanovništvu, nastojeći rasvijetiliti uzroke kasnije odmazde u kojoj su Talijani s istarskog područja, pretežno fašisti ali i drugi, bačeni u jame (fojbe). Tema talijansko-hrvatskog sukoba u Istri ga zaokuplja i u knjizi »I massacri di luglio« (Pokolji u srpnju), izdanoj 2017. u Rimu. U njoj se bavi zlodjelima talijanskih fašista u Istri i na jugoslavenskom području.[7]

U knjizi Hrvatska, operacija Oluja: "oslobađanje" Krajine i etničko čišćenje Srba koja je prvotno objavljena na talijanskom jeziku u Rimu 1996., sabire različite zapise o ratnim događanjima i zločinima nad srpskim stanovništvom tijekom oslobađanja okupiranog hrvatskog područja 1995. Također bilježi zločine krajiških Srba te postupke Slobodana Miloševića i vrha JNA.[8] Knjiga je izazvala polemike i negodovanja u pojedinim hrvatskim krugovima te napade na autora, a na srpskom jeziku je objavljena 15 godina nakon što je napisana u originalu. "Danas" navodi da su je beogradski izdavači odbijali jer je zabilježila negativnu ulogu Slobodana Miloševića i vrha JNA u nastanku sukoba.[8]

Prevoditeljski rad

[uredi | uredi kôd]

Prevodilačkim i esejističkim radom dao je velik doprinos afirmaciji južnoslavenskih književnosti u Italiji. Tijekom pedesetak godina intenzivnog prevodilačkog rada kod renomiranih je talijanskih nakladnika objavio niz zapaženih antologija iz suvremene hrvatske književnosti, kao i pojedina djela i izbore najistaknutijih hrvatskih autora, ali i djela iz srpske i književnosti Bosne i Hercegovine. K tomu, u književnim je časopisima i drugim publikacijama diljem Italije objavio i više od tisuću prijevoda pjesničkih i proznih ostvarenja autora iz većine južnoslavenskih književnosti.

U njegovom prijevodu i adaptaciji su na talijanskim kazališnim scenama izvođena dramska djela “La tempesta” Pere Budaka i “Signori Glembay” Miroslava Krleže.

Od sredine 20. stoljeća prevoditeljskim je prilozima, esejima i antologijama dao velik doprinos afirmaciji makedonske književnosti u Italiji. Pored ostalog, objavio je antologije La poesia macedone (Siena, 1965.), Narratori macedoni (Siena, 1967.), Canti popolari macedoni dal Medio Evo ad oggi (Milano, 1971.). U reprezentativnim antologijskim izborima talijanskom je čitateljstvu pojedinačno predstavio pjesnike i pripovjedače Blaža Koneskog (La ricamatrice, 1967.), Božina Pavlovskog (L’ombra di Radovan, 1968.), Mateju Matevskog (Nebbie e tramonti, 1969.), Borisa Višinskog (L’arcobaleno, 1971.; La valanga, 1975.); Antu Popovskog (Terra di Macedonia, 1972.), Slavka Janevskog (Il soldato due metri sotto terra, 1975.) i Koču Racina (Albe candide, 1975.). Osim toga, prijevodima i prilozima u književnim časopisima, talijanskoj je kulturnoj javnosti predstavio preko dvadeset makedonskih prozaika i pripovjedača, od Konstantina Miladinova do Riste Jačeva i Sande Stojčevskog. Za veliki doprinos afirmaciji makedonske književnosti i makedonske kulture u Italiji i Hrvatskoj, Makedonski kulturni forum iz Pule dodijelio mu je 2010. godine međunarodno društveno priznanje “Povelju suživota”.

Članstva

[uredi | uredi kôd]

Član je hrvatskog P.E.N.-a, Hrvatskog društva pisaca, Društva hrvatskih književnika i Talijanskog saveza pisaca. Aktivan je u mirotvornim europskim pokretima.

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]

Knjige na talijanskom jeziku

[uredi | uredi kôd]
  • “Kragujevac, la città fucilata”, (Kragujevac, strijeljani grad), Milano, 1967.
  • “Parole ridenti”, Edit, Rijeka, 1968.,
  • “Un altro mare un altro giorno”, Maia, Siena, 1969.,
  • “Ghe vojo ben al mar”, na fiujumanskom dijalektu, Edizione dell'Autpre, Rijeka, 1971.,
  • “La Repubblica di Albona”, (s L. Giuricinom), Rovinj, 1971.,
  • “Quelli della montagna. Storia del Battaglione Triestino d'Assalto”, Centar za povijesna istraživanja/Centro di Ricerche Storiche, Rovinj, 1971.,
  • “Quelli della montagna” (s R. Giacuzzom), Unione degli Italiani dell'Istria e di Fiume, Rijeka, 1972.,
  • “Tito, l'uomo che disse di no a Stalin”, (Tito, čovjek koji je rekao ne Staljinu), Rim, 1972.,
  • “C'era un castello... ne' in cielo ne' in terra”, bajke, Gremese Editori, Rim, 1972., (predgovor Massimo Grillandi),
  • “Tito da contadino a leader del Terzo Mondo”, (Tito od seljaka do vođe Trećeg svijeta), Caltanissetta-Rim, 1973.,
  • “Storie istriane”, bajke, Fratelli Fabbri, Milano, 1974.,
  • “Bono Taliano. Gli italiani in Jugoslavia (1941-43)”, Milano, La Pietra, 1977.,
  • “L'Arcipelago del Quarnero: (e le Isole Brioni) : natura, storia, arte, turismo”, Milano, Mursia, 1980.,
  • “I disertori: le scelte dei militari italiani sul fronte jugoslavo prima dell'8 settembre", Milano, Mursia, 1980.,
  • “Juris, juris! All'attacco! La guerriglia partigiana ai confini orientali d'Italia 1943-1945”, Milano, Mursia, 1984.,
  • “Goli otok. Ritorno dall'Isola Calva”, Edizioni LINT, Trst, 1991., zadnje izdanje 2006.,
  • “Racconti di una vita - Racconti da Fiume - Storia dell'Istria - Racconti da un'altra sponda - Favole di pesci di mare”, LINT, Trst, 2001.,
  • “Fra due mari”, UPT-UI, Trst, 2005., (predgovor Claudio Martelli),
  • “Dossier foibe”, Manni, San Cesario di Lecce, 2005.,
  • “Fiabe e leggende del Mar Adriatico dall'Istria alla Dalmazia, all'Italia”, Editrice Santi Quaranta, Treviso, 2005.,
  • “Favole e storie da recitare”, Kappa Vu, Udine, 2005., (ilustracije Erna Toncinich),
  • “I furbi e gli sciocchi : l'Istria veneta che ride...”, Edit, Rijeka, 2007., ISBN 978-953-230-070-3
  • “L'arcipelago di luce: viaggio nelle isole della Dalmazia centrale”, Reggio Emilia, Diabasis, 2007., (predgovor Predrag Matvejević),
  • “Ragusa, la quinta repubblica marinara”, Edizioni LINT, Trst, 2007.,
  • “Versi di una vita”, Edit, Rijeka, 2010., izbor iz pjesničkog opusa u dva sveska, (priredio Silvio Forza,predgovor Irene Visintini),

Knjige na hrvatskom i drugim jezicima

[uredi | uredi kôd]
  • “Živjeti uprkos”, Srpska čitaonica Irig, Stražilovo, Novi Sad, 1974.,
  • “Pa toke pa lot”, Rilindja, Priština, 1979., (na albanskom),
  • “Ribe, sirene i druge basne za odrasle”, Spektar, Zagreb, 1984. (pripovijetke, pogovor Dunja Hebrang)
  • “Produžiti život”, Glas, Banjaluka, 1986.
  • “Hrvatska, operacja Oluja : "oslobađanje" Krajine i etničko čišćenje Srba", Rim, 1996

Dvojezična izdanja

[uredi | uredi kôd]
  • “Bandiere di salvezza / Zastave spasenja”, Rijeka, 1976., (dvojezično: talijanski/hrvatski)
  • “Nell'umile occhio dell'uomo / U čednom oku čovjeka”, August Cesarec, Zagreb, 1978.,
  • “Colore d'arancia / Boja naranče”, ICR, Rijeka, 1981.,
  • “Bio jednom jedan kralj / C'era una volta un re”, Osvit, Karlovac, 1987., (dvojezično: talijanski/hrvatski; s talijanskog prepjevao Luko Paljetak)
  • “Bol za Hrvatskom / Soffrendo per la Croazia”, Izdavački centar Rijeka, Rijeka/Fiume, 1993. (pjesme, dvojezično: hrvatski/talijanski), ISBN 953-6066-12-2
  • “Come nacque il Carso/Kako je nastao Kras - da "Storie istriane" /iz Istarskih priča”, Edit, Rijeka, 1997., (dvojezično izdanje: talijanski/hrvatski; prijeveo Ljubomir Stefanović)
  • “Cercando fiumi segreti/U potrazi za tajnim rijekama”, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 2000., (dvojezično izdanje: talijanski/hrvatski; preveli: Goran Filipi, Nikola Kraljić, Dragica Torić-Drenovac)

Antologije, izbori, panorame

[uredi | uredi kôd]
  • “Arte e letteratura jugoslava del dopoguerra”, 1962.,
  • “Poeti serbi”, Siena, 1964,
  • “Narratori macedoni”, Siena, 1967.,
  • “Nuova poesia jugoslava”, Parma, 1968.,
  • “L'ombra dei minareti”, Siena, 1970., (izbor iz bosanskohercegovačke poezije),
  • “Canti popolari macedoni dal Medio Evo a oggi”, Milano, 1971.,
  • “Narratori bosniaci”, 1973.,
  • “Racconti di Bosnia”, Reggio Emilia, 2006.,
  • “La Macedonia racconta - Favole e magia”, Zavičajna naklada “Žakan Juri”, Pula, 2006., ISBN 953-6487-26-8
  • “Spara il fucile sulla montagna” (Canti poplari mitologici ed epici della Macedonia), Makedonsko kulturno društvo “Ilinden”, Rijeka, 2010., ISBN 978-953-56278-0-7

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. [1] Istrapedia, Književnost (pristupljeno 11. ožujka 2018.)
  2. M. Jurišić, Kulturni događaj: Stihom preko granica, Večernji list, Zagreb, 21. listopada 2002. (pristupljeno 11. ožujka 2018.)
  3. a b c LZMK, Hrvatska enciklopedija, Scotti, Giacomo (pristupljeno 11. ožujka 2018.)
  4. a b Giacomo Scotti, Hrvatsko društvo pisacaArhivirana inačica izvorne stranice od 11. ožujka 2018. (Wayback Machine) (pristupljeno 11. ožujka 2018.)
  5. a b Milan Rakovac, Neugodni Scotti, Vijenac br. 385, Matica hrvatska, 4. prosinca 2008.Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. ožujka 2018. (Wayback Machine) (pristupljeno 11. ožujka 2018.)
  6. LZMK, Hrvatska enciklopedija, Goli otok (pristupljeno 11. ožujka 2018.)
  7. Kim Cuculić, Veliko zanimanje za novu knjigu Giacoma Scottija u Italiji, Novi list, Rijeka, 1. prosinca 2017. (pristupljeno 11. ožujka 2018.)
  8. a b Sava Dautović, Rušenje mita o Domovinskom ratu, Danas, (pristupljeno 11. ožujka 2018.)
  9. a b Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. lipnja 2007. Pristupljeno 29. studenoga 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)