Lisca Bianca

Lisca Bianca
	Otok
Položaj
Koordinate	38°38′22″N 15°06′51″E / 38.63944°N 15.11417°E
Smještaj	Tirensko more
Država	Italija
Otočje	Liparski otoci
Fizikalne osobine
Površina	0,0413 km2
Najviši vrh	33 m m
Stanovništvo
Broj stanovnika	0

Lisca Bianca je nenaseljeni otočić u Liparskom otočju. Otočje se nalazi sjeverno od Sicilije, u Tirenskom moru, u Italiji.

Najbliži veći otok je Panarea, oko 3 km zapadno. Administrativno, otok pripada općini Lipari.

Geologija

Lisca Bianca, kao i susjedni otočići Bottaro, Dattilo, Lisca Nera i brojne hridi, su ostaci ugaslog vulkanskog grotla nastalog prije 130 000 godina. U prošlosti, ovi su otočići vjerojatno bili povezani u jedno kopno, možda čak i spojeni s Panareom. No, utjecaj atmosferskih prilika i uzdizanje i spuštanje tla (pojava karakteristična za ovo otočje) učinili su da danas postoji niz manjih otoka. Smatra se da je ovaj proces završen prije oko 10 000 godina.^[1]^{:str. 23.}

Lisca Bianca sastoji se od vulkanskih materijala kao što je ritolit, a svojstvenu bijelu boju duguje kemijskim promjenama zbog već ugaslih kiselih fumarola. U prošlosti se otok koristio i kao kamenolom aluma.^[2]^{:str 134.}

Flora i fauna

Na otoku raste endemska eolska kamilica (Anthemis aeolica), s visokim rizikom od izumiranja.^[1]^{:str. 72.-76., 190.}

Znanstvenici nisu posve sigurni da je eolska kamilica uistinu zasebna vrsta, možda se radi o morskoj kamilici (Anthemis maritima).

Među najčešćim životinjama su poljski gušter (Podarcis sicula, u podvrsti koja je prisutna samo na ovom otoku i zato se naziva Podarcis sicula liscabiancae), zidni macaklin (Tarentola mauritanica) i bradavi gecko (Hemidactylus turcicus). Na otoku se gnijezdi mediteranski galeb haringa (Larus michahellis). Tu su i kukci iz rodova Messor i Otiorhynchus.^[1]^{:str. 116.-118., 129., 189.}

Godine 1991., Lisca Bianca je, zajedno s ostalim manjim otočićima oko Panaree, proglašena integralnim prirodnim rezervatom, uz zabranu iskrcavanja, osim u znanstvene svrhe. ^[1]^{:str. 208.}

Brodska olupina

U blizini otoka, na morskom dnu, na dubini između 25 i 40 metara, nalazi se olupina britanskog teretnog broda Llanishen, potonulog 1885. godine, čiji su pramčani i krmeni dijelovi još uvijek dobro očuvani. Lisca Bianca je jedini brodolomni otok na Liparskim otocima kojemu posjet, uz mjere opreza, nije zabranjen.^[3]^{:str 129.}^[1]^{:str. 204.}

Film L'avventura

Podrobniji članak o temi: L'avventura

Lisca Bianca ima sporednu ulogu u filmu Michelangela Antonionija L'avventura (1960.), u kojem Anin lik (kojeg glumi Lea Massari) misteriozno nestaje tijekom zaustavljanja broda na ovom otoku.

Izvori

↑ ^a ^b ^c ^d ^e (tal.) Pietro Lo Cascio ed Enrico Navarra, Guida naturalistica alle Isole Eolie, L'Epos, 2003, ISBN 978-88-8302-213-5.
↑ Gin Racheli, Eolie di vento e di fuoco. Natura, storia, arte, turismo, Mursia, ISBN 978-88-4252-328-4, izdanje 1986.
↑ Mensun Bound, Archeologia marina alle Isole Eolie, Pungitopo, 2004, ISBN 978-88-85328-39-6.

Vanjske poveznice

Pagina web sul relitto di Lisca Bianca |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)

[Lo_Cascio-1] (tal.) Pietro Lo Cascio ed Enrico Navarra, Guida naturalistica alle Isole Eolie, L'Epos, 2003, ISBN 978-88-8302-213-5.

[Racheli_1986-2] Gin Racheli, Eolie di vento e di fuoco. Natura, storia, arte, turismo, Mursia, ISBN 978-88-4252-328-4, izdanje 1986.

[Bound-3] Mensun Bound, Archeologia marina alle Isole Eolie, Pungitopo, 2004, ISBN 978-88-85328-39-6.

[1]

[2]

[3]