Svetovit
Svetovit,[1] Sventovit,[2] Svetovid, Svantevid, Svevida, Suvid,[3] Zuantevit,[4] Suantovitus, Szuentevit, Zuantevith,[5] Swantewit, Suantovit[6] je zapadnoslavenski bog. Ne postoji niti jedan dokaz da su južni Slaveni, a time i Hrvati, ikada vjerovali u ovog boga.[7]
Spominju ga Helmold u svom djelu Chronica Slavorum, Saxo Grammaticus u svom djelu Gesta Danorum, schwerinski biskup Berno i saga Knýtlinga saga.[8]
Prema Helmoldu bio je bog Rujanaca (Ranaca) i bog svih (zapadnih) Slavena. Helmold u šestom poglavlju svog djela tvrdi da su za vladavine Ludviga II. redovnici iz samostana Corvey počeli nagoviještati kršćanstvo Slavenima. Oni su pokrstili poganske Rujance te im sagradili bogomolju na spomen svetog Vida, zaštitnika njihovog samostana. Rujanci su s vremenom odbacili kršćanstvo. Počeli su štovati svetog Vida kao svog boga te su mu napravili kip. Danski kralj Valdemar I. razorio je hram tog boga, sasjekao i spalio njegov kip te potom pokrstio ondašnje Slavene.[9]
- ↑ Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 5. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, mjeseca prosinca 2000., ISBN 953-0-40017-9, str. 426. (Crolist)
- ↑ Katičić 2010., str. 74.
- ↑ Belaj 2009., str. 169.
- ↑ Belaj 2009., str. 183.
- ↑ Belaj 2009., str. 184.
- ↑ Bajuk 2018., str. 29.
- ↑ Belaj 2009., str. 185., 187.
- ↑ Belaj 2009., str. 182–185.
- ↑ Belaj 2009., str. 182–184.
- Bajuk, Lidija. 2018. Odjeci slavenskoga mita u nematerijalnoj kulturi Međimurja (PDF). Knjižnica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pristupljeno 29. srpnja 2024.
- Belaj, Vitomir. 2009. Poganski bogovi i njihovi kršćanski supstituti. Studia ethnologica Croatica. 21 (1)
- Katičić, Radoslav. 2010. Zeleni lug. Ibis grafika, Matica hrvatska, Katedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga. Zagreb / Mošćenička Draga.
| ||||||||||||||||||||||||||||||