[go: nahoru, domu]

Prijeđi na sadržaj

Josip Jagodić

Izvor: Wikipedija
Josip Jagodić
Rođenje Osijek, 17. veljače 1897.
Smrt Osijek, 1973.
Zanimanje liječnik, kirurg
Portal o životopisima

Josip (Joza) Jagodić (Osijek, 17. veljače 1897. – Osijek, 1973.) hrvatski je liječnik, kirurg, pravednik među narodima, koji je spašavao Židove u Bjelovaru za vrijeme Drugoga svjetskoga rata.

Rođen je u Osijeku 17. veljače 1897. godine. Njegov otac radio je kao državni službenik pa je Joza osnovnu i srednju školu završio u Vinkovcima. Neposredno nakon završetka Prvog svjetskog rata upisao je medicinu u austrijskom Innsbrucku, a diplomirao je 1922. godine u Pragu.[1]

U Bjelovar dolazi 1940. godine. Uređuje odjel za ginekologiju i rađaonicu. Dr. Josip Jagodić kao opći kirurg obavlja ginekološke operacije te ostale vrste kirurških operacija. Bio je poznat kao poliglot, a u slobodno vrijeme ribolovac, pijanist, ljubitelj cvijeća.[2]

U bjelovarskoj bolnici, spašavao je Židove i partizane tako da ih je zadržavao na bolničkom liječenju što je duže mogao, i pomogao im da pobjegnu. Nekima je sam plaćao liječenje, ako nisu mogli sami.

Posmrtno je dobio nagradu "Pravednik među narodima" 24. listopada 2002. godine,[3] nakon što je proces za dobivanje nagrade pokrenuo Židov Božidar Erenfrajnd, kojega je u Bjelovaru spasio dr. Jagodić 1942. godine. Božidar Erenfrajnd došao je u bjelovarsku bolnicu glumeći da ima upalu slijepoga crijeva, kako bi izbjegao deportaciju u Jasenovac. Dr. Jagodić premda znajući, da Erenfrajnd nije bolestan, svejedno mu je uklonio zdravo slijepo crijevo i zadržavao ga je u bolnici pet mjeseci izmišljajući dijagnoze. Erenfrajnd je uspio pobjeći i otići u partizane te je preživio Drugi svjetski rat.

Stara bolnica u Bjelovaru u kojoj je dr. Jagodić bio ravnatelj, kirurg i spašavao Židove.

Godine 1957., dr. Jagodić dobio je rješenje o udaljenju s dužnosti ravnatelja i primarnog liječnika kirurško-ginekološkog odjela u Bjelovaru, jer je bio politički nepoželjan, a nisu ga voljeli ni za vrijeme NDH-a, znajući za spašavanja Židova i partizana, no trebali su ga kao kirurga.[1] Nastavio je raditi u Gospiću i Pljevlji te u Osijeku, gdje je i umirovljen 1963. godina i preminuo 1973. godine.

Tadašnja gradonačelnica Bjelovara Đurđa Adlešič unuci doktora Jagodića uručila je 2005. godine Povelju grada Bjelovara, a nedugo nakon toga po njemu je nazvana jedna bjelovarska ulica u naselju Sjever.[4] O njemu je snimljen i dokumentarni film "Neke stvari ne treba sakriti" redateljice Lidije Špegar 2014. godine.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b http://www.telegram.hr/price/kako-sam-saznala-da-je-moj-djed-kirurg-u-bjelovaru-operirao-zdrave-ljude-i-tako-ih-spasavao-od-ustasa/ Telegram: Kako je moj djed, kirurg u Bjelovaru, za vrijeme NDH operirao zdrave ljude i tako ih spašavao od ustaša i nacista- Preuzeto 29. studenoga 2017.
  2. http://www.obbj.hr/djelatnosti/odjel-za-ginekologiju-i-opstetriciju/ Opća bolnica Bjelovar: Odjel za ginekologiju i opstetriciju, preuzeto 29. studenoga 2017.
  3. http://db.yadvashem.org/righteous/righteousName.html?language=en&itemId=9861932 Yadvashem.org Preuzeto 30. studenoga 2017.
  4. http://www.utopija.info/kako-je-moj-djed-kirurg-iz-bjelovara-za-vrijeme-ndh-operirao-zdrave-ljude-i-tako-ih-spasavao-od-ustasa/[neaktivna poveznica] Utopija. info: O dr. Jagodiću Preuzeto 30. studenoga 2017.