Lehitski jezici
Izgled
Lehitski jezici polszczyzna ili język polski | |
---|---|
Regije govorenja | Europa |
Broj govornika | 40.000.000 |
Klasifikacija | indoeuropski
|
Službeni status | |
Služben u | Poljska, EU |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | pl |
ISO 639-2 | pol |
ISO 639-3 | {{{iso3}}} |
Lehitski jezici, malena skupina zapadnoslavenskih jezika koji se govore ili su se govorili na području današnje Poljske gdje se još govore poljski, šleski i kašupski, i sjeveroistoku Njemačke gdje se govorio (danas izumrli) polapski jezik.[1]
Šleskim govori oko 60.000 ljudi (2002.) u Poljskoj; poljskim blizu 40,000.000 ljudi, od čega 36,600.000 u Poljskoj (1986.), 241.000 u Njemačkoj, 52.000 u Češkoj (2001.), 100.000 u Izraelu; kašupski: 3000 u Poljskoj od 100.000 ili više etničkih[2]
Svi lehitski jezici koriste latinicu.
Prema Ethnologueu, klasifikacija lehitskih jezika je sljedeća:
- Indoevropski jezici
- Slavenski jezici
- Zapadnoslavenski jezici
- Lehitski jezici
- Zapadni lehitski jezici
- Polapski jezik † (pox)
- Centralni lehitski jezici
- Kašupski jezik (csb)
- Istočni lehitski jezici
- Poljski jezik (pol)
- Šleski jezik (szl)
- Zapadni lehitski jezici
- Lehitski jezici
- Zapadnoslavenski jezici
- Slavenski jezici