Drvar je za vreme Drugog svetskog rata čak 2/3 vremena bio slobodan grad. Posle drugog oslobođenja grada, 1. jula1942. godine, okupator je uspeo samo dva puta da prodre u grad: 27. februara 1943. godine, za vreme Četvrte neprijateljske ofanzive, kada se održao svega 23 dana i 25. maja1944. godine za vreme Drvarske operacije.
Povodom 30-godišnjice desanta na Drvar, 17. maja1974. godine, predsednik SFRJ Josip Broz Tito je odlikovao grad Drvar Ordenom narodnog heroja. Takođe je i 15 građana Drvara proglašeno za narodne heroje.
Poticao je iz siromašne seljačke porodice, pa je kao veoma mlad, sa svega 16 godina, morao napustiti rodnu Liku i poći u svet u potrazi za poslom. Do početka Prvog svetskog rata radio je na raznim poslovima u Nemačkoj, a od 1915. godine se nalazio u službi Austrougarske ratne mornarice, gde je bio mornar-ložač na ratnom brodu SMS Sent Ištvan. Kao protivnik rata i Austro-Ugarske bio je zatvaran, a 1918. godine je bio jedan od pristalica pobune mornara u Boki kotorskoj. Iste godine je uspeo da preživi potapanje svog ratnog broda na Jadranu.
Valter brani Sarajevo je jugoslovenski partizanski film sniman tokom 1971. godine, a premijerno je prikazan 1. januara 1972. godine. Režirao ga je Hajrudin Krvavac, a scenario su napisali — Đorđe Lebović, Momo Kapor, Savo Pređa i Hajrudin Krvavac. Film je snimljen u produkciji „Bosna filma” iz Sarajeva.
Film je baziran na slobodnoj interpretaciji događaja iz života partizanskog borca i narodnog heroja Vladimira Perića Valtera (1919—1945), koji je u toku rata bio sekretar Mesnog komiteta KPJ za Sarajevo i rukovodilac ilegalnog pokreta u gradu. Radnja filma se dešava krajem 1944. godine kada grupa nemačkih vojnih armija žuri da se izvuče iz obruča, kako bi pomogla u odbrani Trećeg rajha. Istovremeno, nemačka obaveštajna služba čini sve da osigura tajnost operacije „Laufer”, preduzete radi snabdevanja gorivom vojske u povlačenju. Sarajevski ilegalci, predvođeni obaveštajcem Valterom, imaju zadatak da doznaju pravi cilj operacije i osujete je. Međutim, Gestapo među ilegalce ubacuje lažnog Valtera, koji gotovo uništava pokret otpora. Pravi Vlater, koji je iskusni ratnik i pronicljivi agent, uspeva da osujeti namere Gestapoa i otkrije špijune, a patom onemogući dostavu goriva nemačkim snagama i spreči njihovo povlačenje.
Zahvaljujući spektakularnim akcionim scenama, ali i dosta humora, film je stekao izuzetnu popularnost i smatra se jednim od najuspešnijih partizanskih filmova. Vremenom je postao deo popularne kulture, a neke replike iz filma dobile dobile su status kultnih, poput — Čekam te u pet kraj Begove džamije, Vazduh trepti kao da nebo gori, Diese Stadt ist Walter i dr. Prepoznatljiv pečat filmu dala je i muzika, koju je za film komponovao Bojan Adamič. Film je 1975. godine bio prvi put prikazan u Kini gde je postigao gotovo neverovatan uspeh i postao jedan od najgledanijih stranih filmova u narednih nekoliko decenija, koji je videlo oko milijardu i po gledalaca. Veliki uspeh ovog filma, otvorio je vrata jugoslovenskoj kinematografiji u Kini, a Bati Živojinoviću doneo gotovo kultni status među Kinezima.
Uloge u filmu su tumačili poznati jugoslovenski glumci — Bata Živojinović, Rade Marković, Ljubiša Samardžić, Dragomir Bojanić Gidra, Neda Spasojević, Slobodan Dimitrijević, Faruk Begoli, Jovan Janićijević i dr. Film je na Festivalu jugoslovenskog filma u Puli bio nagrađen Srebrnom arenom za režiju, koju je dobio Hajrudin Krvavac.
Pored ovih odlikovanja, Povereništva narodne odbrane Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije je 14. septembra1944. godine ustanovilo Partizansku spomenicu 1941. koja je predstavljala znak državnog priznanja svim prvoborcima, tj. učesnicima Narodnososlobodilačke borbe od 1941. godine. Ona nije predstvaljala standardno jugoslovensko odlikovanje i nije tretirana u zakonima o odlikovanjima, već u posebnom „Zakonu o Partizanskoj spomenici 1941“.
Odlikovanja koja su dodeljivana za zasluge u Narodnooslobodilačkom ratu