Gracilocyon
Gracilocyon (parafiletski rod) kasni | |
---|---|
zubi vrste Gracilocyon solei | |
zubi i dio vilice vrste Gracilocyon winkleri | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Mammalia |
Kladus: | Pan-Carnivora |
Kladus: | Carnivoramorpha |
Kladus: | Carnivoraformes |
Rod: | †Gracilocyon Smith & Smith, 2010[1] |
Tipska vrsta | |
†Gracilocyon winkleri Gingerich, 1983
| |
Vrste | |
| |
Sinonimi | |
sinonimi roda:
sinonimi vrste:
|
Gracilocyon (Gracilokion — „vitki pas”) je izumrli parafiletski rod placentalni sisara iz kladusa Carnivoraformes, koji je u periodu od kasnog paleocena do ranog eocena nastanjivao područje Sjeverne Amerike i Evrope.[2][3]
Etimologija naziva
[uredi | uredi izvor]Rod: | Porijeklo naziva od: | Značenje naziva: |
---|---|---|
Gracilocyon | vitki pas |
Vrste: | Porijeklo naziva od: | Značenje naziva: |
---|---|---|
G. igniculus |
|
iskra Gracilokiona |
G. rosei |
|
roserov Gracilokion |
G. rundlei |
|
randlov Gracilokion |
G. solei |
|
soleov Gracilokion |
G. winkleri |
|
vinklerov Gracilokion |
Opis
[uredi | uredi izvor]Vrste iz parafiletskog roda Gracilocyon su bile mali kopneni svaštojedi koji su u prošlosti Sjeverne Amerike i Evrope nastanjivali plavne ravnice i kopnene ekosisteme. Vrsta Gracilocyon rundlei je težila oko 257 g,[3] a Gracilocyon winkleri oko 433 g.[4] Vrsta Gracilocyon solei je težila oko 165 g[3] i po veličini dostizale dimenzije današnje velike lasice.
Sistematika
[uredi | uredi izvor]Istorija klasifikacije
[uredi | uredi izvor]Rod Gracilocyon je u prošlosti bio uvrštavan unutar izumrle porodice Miacidae, ali je kasnije prepoznat kao predstavnik kladusa Carnivoraformes.
Klasifikacija
[uredi | uredi izvor]Vrste: | Rasprostranjenost fosila i lokacija: |
Vremenski raspon: |
---|---|---|
†G. igniculus (Beard & Dawson, 2009)[5] | SAD (Misisipi) | 54,7 do 54,1 mil. god. |
†G. rosei (Heinrich, 2008)[6] | SAD (Vajoming) | 54,9 do 54,7 mil. god. |
†G. rundlei (Hooker, 2010)[7] | UK (Veliki London) | 55,2 do 50,8 mil. god. |
†G. solei (Smith & Smith, 2010)[1] | Belgija (pokrajine Eno i Flamanski Brabant) Francuska (O de Frans)[8] |
56,0 do 55,2 mil. god. |
†G. winkleri (Gingerich, 1983)[9] | SAD (Vajoming) | 54,4 do 53,4 mil. god. |
†G. sp. [Jibou, Romania] (Solé, 2016)[10] | Rumunija (okrug Salaž) | 57,2 do 56,0 mil. god. |
Filogenija
[uredi | uredi izvor]Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze parafiletskog roda Gracilocyon.[11][12][10][13]
Carnivoramorpha |
|
†Gracilocyon/Oodectes grupa †Vulpavus grupa | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
(Carnivora [sensu lato]) |
Vremenska rasprostranjenost parafiletskog roda Gracilocyon unutar kladusa Carnivoraformes
[uredi | uredi izvor]Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v g Thierry Smith and Richard Smith (2010). „A new genus of ‘miacid’ carnivoran from the earliest Eocene of Europe and North America”. Acta Palaeontologica Polonica. 55 (4): 761—764. doi:10.4202/app.2009.0125.
- ^ K. D. Rose, A. E. Chew, R. H. Dunn, M. J. Kraus, H. C. Fricke and S. P. Zack (2012) "Earliest Eocene mammalian fauna from the Paleocene-Eocene Thermal Maximum at Sand Creek Divide, southern Bighorn Basin, Wyoming." University of Michigan Papers on Paleontology 36:1-122
- ^ a b v Solé, Floréal (1. 9. 2014). „New carnivoraforms from the early Eocene of Europe and their bearing on the evolution of the Carnivoraformes”. Palaeontology (na jeziku: engleski). 57 (5): 963—978. ISSN 1475-4983. doi:10.1111/pala.12097.
- ^ Juhn, M. S.; Balisi, M. A.; Doughty, E. M.; Friscia, A. R.; Howenstine, A. O.; Jacquemetton, C.; Marcot, J.; Nugen, S.; Van Valkenburgh, B. (2024). „Cenozoic climate change and the evolution of North American mammalian predator ecomorphology”. Paleobiology: 1—10. doi:10.1017/pab.2024.27 .
- ^ K. Christopher Beard; Mary R. Dawson (2009). „Early Wasatchian Mammals of the Red Hot Local Fauna, Uppermost Tuscahoma Formation, Lauderdale County, Mississippi”. Annals of Carnegie Museum. 78 (3): 193—243. doi:10.2992/007.078.0301.
- ^ Heinrich, R. E.; Strait, S. G.; Houde, P. (2008). „Earliest Eocene Miacidae (Mammalia: Carnivora) from northwestern Wyoming”. Journal of Paleontology. 82 (1): 154—162. doi:10.1666/05-118.1.
- ^ Jerry J. Hooker (2010). "The mammal fauna of the early Eocene Blackheath Formation of Abbey Wood, London". Palaeontographical Society. str. 1—162. ISSN 0269-3445.
- ^ Solé, Floréal; Gheerbrant, Emmanuel; Godinot, Marc (2013). „The "miacids" (Carnivoraformes, Mammalia) from the Early Eocene locality of Le Quesnoy (MP7, France); first occurrence of Vassacyon in Europe”. Comptes Rendus Palevol. 12 (4): 191—202. doi:10.1016/j.crpv.2013.05.001.
- ^ P. D. Gingerich (1983) "Systematics of Early Eocene Miacidae (Mammalia, Carnivora) in the Clark's Fork Basin, Wyoming." Contributions from the Museum of Paleontology, University of Michigan 26(10):197-225
- ^ a b Solé, Floréal; Smith, Thierry; De Bast, Eric; Codrea, Vlad; Gheerbrant, Emmanuel (2016). „New carnivoraforms from the latest Paleocene of Europe and their bearing on the origin and radiation of Carnivoraformes (Carnivoramorpha, Mammalia)”. Journal of Vertebrate Paleontology. 36 (2): e1082480. ISSN 0272-4634. doi:10.1080/02724634.2016.1082480.
- ^ Flynn, John J.; Finarelli, John A.; Spaulding, Michelle (2010). „Phylogeny of the Carnivora and Carnivoramorpha, and the use of the fossil record to enhance understanding of evolutionary transformations”. Ur.: Goswami, Anjali; Friscia, Anthony. Carnivoran evolution. New views on phylogeny, form and function. Cambridge University Press. str. 25–63. ISBN 9781139193436. doi:10.1017/CBO9781139193436.003.
- ^ Solé, Floréal; Smith, Richard; Coillot, Tiphaine; de Bast, Eric; Smith, Thierry (2014). „Dental and tarsal anatomy of Miacis latouri and a phylogenetic analysis of the earliest carnivoraforms (Mammalia, Carnivoramorpha)”. Journal of Vertebrate Paleontology. 34 (1): 1—21. ISSN 0272-4634. doi:10.1080/02724634.2013.793195.
- ^ Tomiya, S.; Zack, S. P.; Spaulding, M.; Flynn, J. J. (2021). „Carnivorous mammals from the middle Eocene Washakie Formation, Wyoming, USA, and their diversity trajectory in a post-warming world”. Journal of Paleontology. 95 (Supplement S82): 1—115. doi:10.1017/jpa.2020.74.