[go: nahoru, domu]

Pređi na sadržaj

Karlos Fonseka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karlos Fonseka
Lični podaci
Datum rođenja(1936-06-23)23. jun 1936.
Mesto rođenjaMatagalpa, Nikaragva
Datum smrti8. novembar 1976.(1976-11-08) (40 god.)
Mesto smrtiSelaja, Nikaragva
Politička karijera
Politička
stranka
FSLN

Potpis

Karlos Fonseka Amador (šp. Carlos Fonseca Amador; 23. jun 19368. novembar 1976) bio je nikaragvanski učitelj, političar, revolucionar i jedna od ključnih ličnosti Nikaragvanske revolucije. Jedan od osnivača i vođa Sandinističkog fronta nacionalnog oslobođenja (FSLN).

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Karlos Alberto Fonseka Amador je rođen u Matagalpi u porodici Augustine Fonseke Ubede. Njegov otac, Fausto Amador Aleman, član uticajne dinastije sadnica kafe Amador, u početku nije potvrdio očinstvo, ali je kasnije omogućio sinu da stekne dobro obrazovanje.

Odrastao je sa vrednom majkom i prodavao novine pre i posle nastave. Od 1950. Fonseka se pridružio raznim političkim grupama; ubrzo je postao oduševljen marksizmom. Godine 1955. počeo je da studira pravo na Univerzitetu u Managvi.

Nakon ubistva predsednika Anastasija Somoze Garsije 29. septembra 1956, Fonseka je dva meseca bio u zatvoru. Godine 1957. putovao je kao delegat na 6. Svetski festival omladine i studenata u Moskvu, a zatim šest meseci boravio u Sovjetskom Savezu i istočnoj Evropi.

U februaru 1959. posetio je Kubu i tamo upoznao Fidela Kastra. Nešto kasnije, Fonseka je bio u kampu za obuku nikaragvanskih pobunjenika u južnom Hondurasu. Dana 24. juna 1959. godine, ove pobunjenike su slomile nikaragvanske i honduraške trupe, a Karlos Fonseka je zarobljen.

Nakon puštanja na slobodu, Fonseka je osnovao Sandinistički front nacionalnog oslobođenja (FSLN) 23. jula 1961. godine. Izjavio je da je vatreni pristalica Kubanske revolucije i vodio dve oružane kampanje protiv režima Somoze 1963. i 1964. godine, koje su propale nakon nekoliko dana. Preuzeo dužnost generalnog sekretara FSLN-a 1966. godine, a 1968. pozvao je studente da dignu oružje protiv diktatora Anastasija Somoze Debejla. Godinu dana kasnije vodio je kampanju za jedinstvo svih opozicionih snaga, pre svega za savez radnika, seljaka, poljoprivrednika i srednje klase.

Uhapšen je u Kostarici 1969. i ostao je u zatvoru sve dok ga sandinistički komandosi nisu oslobodili 1971. godine. Otišao je na Kubu i vratio se ilegalno u Nikaragvu tek u septembru 1975. godine. Dana 8. novembra 1976, komandujući vojnim odredom Sandinističkog fronta, poginuo je u akciji protiv Somozine Nacionalne garde u planinskim oblastima Nikaragve.

Zbog slabog vida, Fonseka je od detinjstva morao da nosi jake naočare. Kasnije su ove naočare postale njegov „zaštitni znak”. Bio je oženjen sa Marijom Teran, sa kojom ima dvoje dece, sina Karlosa i kćerku Tanju.

Posle pobede revolucije, posthumno je odlikovan titulom Nacionalnog heroja Nikaragve, kao vrhovni komandant Sandinističke narodne revolucije. Njegovi ostaci su 1979. pronađeni, ekshumirani i ponovo sahranjeni u mauzoleju Centralnog parka Managve, pored posmrtnih ostataka pukovnika Santosa Lopeza.[1] Procenjuje se da je u pogrebnoj ceremoniji učestvovalo oko 100.000 ljudi.[2]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Paso a paso hasta encontrar restos de Carlos Fonseca”. Arhivirano iz originala 2018-12-31. g. Pristupljeno 2018-12-30. 
  2. ^ „10 cosas que no sabías de Carlos Fonseca”. Arhivirano iz originala 2018-12-31. g. Pristupljeno 2018-12-30. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Conversaciones con Carlos de José Coronel Urtecho. Editorial Vanguardia Nicaragua, 1986.
  • Zimmermann, Matilde. Sandinista: Carlos Fonseca and the Nicaraguan Revolution. Duke University Press (2000).
  • Andrew, Christopher; Mitrokhin, Vasili. The World Was Going Our Way: The KGB and the Battle for the Third World. Basic Books (2005)
  • Borge, Tomás. The Patient Impatience Curbstone Press (1992).

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]